MODESTI BLEJZ

Pogledajte naprimjer one skakače sa visokih snježnih skakaonica, kad god vidim te suicidalne luđake kako se bacaju u bezdan i one luđake koji im dole kliču – pravo ne znam tko je od njih luđi To mi je luđe nego oni suci u bacačkim disciplinama koji trče pred koplje, kuglu ili disk. Jer pazite vi to, ovi se odozgo svojevoljno bacaju, a mi dole još navijamo tko će se od njih što dalje strmopizdit. I ne samo to nego smo im još napravili i stazu Kao da nije dovoljno šta se sam dragovoljno bacio u smrt, nego se mora bacit što i dalje, valjda radi umjetničkog dojma, da mrlja u snijegu bude što veća. U stvari, gledajući te dečke kako se katapultiraju u smrt, na pamet mi uvijek pada ona scena iz Smrtonosnog oružja kad Mel Gibson (prije nego što se skupa sa onim samoubilačkim jadničkom baci sa krova) uzme onu lubenicu pa je pedagoški strmopizdi sa krova dole na pločnik gdje se ova raskelja u bljuzgavu krvavocrvenu paramparčad I nemojte misliti da mi je promakla činjenica da na tim skakonicama dominiraju Japanci! Stanite malo ljudi, promislite, za to što ovi dečki danas rade pred kamerama - njihovi su djedovi u II.svjetskom proglašavani hladnokrvnim ubojicama Pa recite vi meni da ova civilizacija nije malo-puno pošla kvragu. I gledaj ti to sad - ti današnji kamikaze na svoj jedini let sa sobom ne nose padobrane, ne nose krila, ne nose štitnike, ne nose perje, ništa oni ne nose, ali im kaciga obavezno na glavi. Kao oni cirkusanti šta glume topovske kugle Stvarno ne kužim to s kacigom, uvijek sam se pitala ma kojeg će im vraga kaciga? Da li to oni uistinu misle da bi im kaciga pomogla kad bi se strmopizdili sa stotog kata nebodera? Ma dajte, dajte, ako se već bacaš baci se pošteno, jasno definiranih namjera, na golo – BANZAI!!! Pa kvragu sve.
Samo čekam prve ZOI kad će na onu skakaonicu konačno dodati i jednu gigantsku praćku, onako lipo izrezanu od kakve kamionske gume sa proširenjem u sredini da dečki mogu udobno smjestit´ pozadinu, pa ih onda trener odozada da prostite dobro nategne i…. FIJUUUUUUU!!! Ode mali put Šangaja!
Sljedeća disciplina koja samo svojim imenom uopće ne ostavlja mjesta sumnji o čemu se tu zapravo radi je – skeleton. Ne Skeletor iz He-mana ljudi moji, iako je i on dovoljno gadan, nego skeleton – skeleton! Kostur, ni manje ni više nego kostur. Disciplina, čuj disciplina koja bi kao trebala biti sport, a zove se skeleton, jer valjda na njoj čovjek polomi sve čovjeku poznate kosti, a i one nepoznate Ma divota, čak luđe nego Kostelić Jr koji nakon stote operacije smljevenog koljena ponovo vozi slalom. A ovo je druga gomila luđaka koja se opet bez ičega samo sa kacigom na glavi (opet joj ne vidim svrhu) doslovce naglavačke baca brzinom od preko 150km/h niz ledeni tobogan

Zar je potrebno više trošiti riječi? Sumnjate li vi uopće da se tu radi o poremećenim samoubojicama? Pa normalno ljudsko biće to ne može ni gledati bez terapeutskog uzvikivanja ´au pi_kumaterinu´ na svakom zavoju, a kamoli se time baviti, evo probajte ovo gledajuć´ ne reći au pi_kumaterinu… a jesam vam rekla
Skeletonu slična samoubilačka disciplina je bob, koja se od prve razlikuje jedino što se u bobu nekoliko samoubojica udružuje u samoubilačku ekipu, nešto kao Al-Quaida kad se strmopizdila u blizance, jer im valjda samoubijanje u solo nije dovoljno atraktivno nego se vole samoubijati u grupnjaku. I onda se oni tako u grupnjaku naguraju pišo uz pišu u zajedničku kapsu zvanu bob, čisto iz ekonomskih razloga, jer je jedna zajednička kapsa jeftinija nego dvi ili 4 pojedinačne. Pa ih poslije samoubilačkog spusta onako lipo zapakirane, sardinirane i samljevene samo direktno sa staze prebace dva metra pod zemlju Nije to ka u filmu sa Jamajčanima svitu moj.
No oni barem pokazuju hvale vrijedan obzir prema rodbini koji recimo fali snowboardašima,

ti se dečki baš onako bezobrazno razmeću u načinima samoozljeđivanja i ubijanja, slamanja kostiju i ravnanja kičme (a sve na jednoj dasci koja čak nije ni dovoljna da se od nje sklepa sanduk) - da je to naprosto negledljivo, skoro kao i brzo klizanje, samoubilačka disciplina koja je toliko besmislena da o njoj nema potrebe uopće govoriti, mislim stvarno, ima toliko maštovitijih načina da se čovjek ubije od konstantne vrtnje u krug i čekanja da drugi odapnu prije tebe kao što se recimo desilo ovom tipu

Recimo biatlon, podvrsta nordijskog skijanja ili trčanja je jedan od takvih načina, mislim tu se ekipa doslovno izjasnila – mi nosimo pušku na ramenu mi smo ubojice, pa malo trče pa malo stanu i pucaju po šumi, pa onda opet malo trče pa opet malo pucaju po šumi (po principu pucam ne pitam, kao nekoć partizani - prvo puca a onda pita ´ko ide) pa onako u stilu ruskog ruleta tko preživi - taj pobjednik
A i hokej je recimo jedan od takvih zgodnijih načina, e ovo je već disciplina koju čovjek nekako i može poštovati jer u njoj sudjeluju muškarci koji na onaj svijet žele otić´ uz dobru šoru, onako uz poštene klasične batine, uz razbijene arkade, vilice, prosute zube krv na ledu i ostala mačo sranja. Pa zašto im onda to ne bi i dopustili, gurneš im palice u ruke, daš samo jedan pak da se oko njega kolju i pošalješ na led, mislim ako se već žele ubiti treba im dopustiti da se poubijaju međusobno - a hokej kao brutalna i sirova samoubilačka disciplina upravo to i nudi. Krv, znoj i suze
No za one osjetljivije koji ne podnose tolike količine tesosterona i nasilja postoje i finiji načini ubijanja i samoubijanja, a to im nudi - umjetničko klizanje E ova disciplina je za metro, homo i emo seksualne samoubojice. To jest za sve one koji vole umrijeti u šljokicama, spektakularno, nadahnuto, emocionalno, kičasto. Uz glazbu Celine Dion. A možeš solo i u duetu. I to je jedina disciplina u kojoj se konkretno ocjenjuje ljepota umiranja. Što se ljepše ubiješ ili ubiješ to bolje ocjene. Kao u Labuđem jezeru, svi plešu a labudovi umiru. Naravno sve je to kamuflaža za činjenicu da ove ubojice i samoubojice na nogama nose par smrtonosno oštrih sječiva kojima s lakoćom možeš nekome otfikariti glavu Doduše to nije uvijek bilo tako, zakamuflirano šljokicama i volančićima, trikoićima i suspenzorima, glazbom i ljepotom, nego je sve niz brdo krenulo u Sarajevu 1984, ta gdje drugdje kad je ono dvoje lažnjaka, Torvill i Dean u ovu do tada čisto tehničku samoubilačku disciplinu ufuralo i umjetnički dojam E jebiga, od tada se više ne možeš ni smaknut bez umjetničkog dojma Do tada je za lijepu smrt bilo dostatno izabrati trostruki aksl, dvostruki ribrehter, četverostruki tulup, dobro nabrusit klizaljke, pred njih se bacit ili da te bace, ali od tada uza sve to još moraš i lijepo izgledati te interpretirati glazbu da bi dobio čistih 6.0, 6.0, 6.0, 6.0, 6.0, 6.0 Hebeš takvu vrstu umiranja.

Kako dalje javljaju dečki iz medija: ´na plićini Gumanac kod Ploča, jednu nautičku milju sjeverozapadno od (op.a. našeg) ušća rijeke Neretve, u srijedu oko 16 sati nasukao se motorni brod „Orebić“ vlasnika Splitske plovidbe.

Brod izgrađen 1958. godine, dužine 67 metara i 942 bruto tone plovio je iz Splita za Metković s teretom cementa od 930 tona u rasutome stanju. Odmah nakon nasukavanja, zaposlenici Lučke kapetanije Ploče su utvrdili da nema onečišćenja okoliša i da nema prodora vode u brod, a nitko od devet članova posade nije ozlijeđen
„Orebić“ se nasukao pramčanim dijelom na dubini od 2,40 metara, dok je krmeni dio broda ostao na dubini od desetak metara. Do sada nisu poznati razlozi nasukavanja, iako je očito da je brod, usprkos dobrim uvjetima plovidbe, promašio plovni put

Lučki kapetan Ivo Matković naglašava kako je ulaz u Neretvu dosta kompliciran na tome dijelu jer u nekoliko navrata treba mijenjati kurs. Olakotnu okolnost predstavlja činjenica da je dno muljevito i pjeskovito, pa vjerojatno nije došlo do oštećenja broda.

Ipak, prije nego Brodospasov tegljač započne akciju odsukavanja, ronioci će izvršiti pregled podvodnog dijela. Sigurnost plovidbe drugih brodova nije ugrožena, a testiranjem je utvrđeno da zapovjednik i ostali članovi posade broda u straži nisu bili u alkoholiziranom stanju´

Ali da vas ne navedem na krivi trag nasilja i agresije, htjela sam vas zapravo pitati što mislite zašto je Robin Hood tako popularan lik, mislim općenito, u literaturi i na filmu, pogotovo međ´ ženskom populacijom (ali da ne diskriminiram, zbog naravi teme u ´nas ženskinje´ uključujem i sve one koji se tako osjećaju)?
Ako mislite da je to zbog onog što sam gore navela, dakle jer je Robin moralno ispravan, iako mrvu nakrivo nakalemljen dečko koji voli pravdu, jer je srčani borac protiv svakojake tiranije, jer je tipičan predstavnik u nas popularne hajdučije, jer je uz to pomalo balkanski prgav i drčan, ali i jedina nada naših obespravljenih manjina, većina i sredina, dakle ako tako mislite – e pa mislite krivo. Želite znati koji je pravi razlog njegove popularnosti? E pa reći ću vam… tajice!
Tajice su jedini razlog njegove iznimne popularnosti (dečki shvatite ovo kao insiderski hint), iako mu ni šumska hajdučija ne odmaže – ipak je u tajicama trik. Sama pomisao na čopor mladolikih štoviše zelenih od društva odbačenih buntovničkih dečkića koji u uskim utegnutim hlačicama koje prate konture tijela veselo skakuću po šumama i gorama, gore-dole, dole-gore, uhuhuh, evo sve me znoj oblio, sve me nešto manta dođe vam kao uvodna špica Baywatcha, ali ovaj put za žene
Sad vam je možda razumljivije zašto su i partizani svojedobno bili tako popularni, a vi ste jadni mislili da je to zato jer su se goloruki borili protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja i dušmanina. Bili su oni jadni goloruki i gologuzi, ali tko ih je pitao kako im je, nego su se morali borit s onim šta imaju. A jedino im oružje u gaćama, pa švabo na njih sa šmajserima a ovi jadničci sa stabala skaču pred njih sa svojim masnim.. garavim.. neopranim.. doduše moćnim.. balkanskim - šarcom Pa bi se švabe boktemazo vidjevši takvu sirovu, divlju, golu, vatrenu balkansku moć artiljerije usrali od straha i dali petama vjetra. Ta tko ne bi kad te zaskoči kuštravo čudovište
Dakle tajice su te koje čine razliku, tajice, jedini konkretan razlog zašto mama Amelie Poulain i sve druge mame vole gledati umjetničko klizanje, zašto Dinko Bogdanić radi u baletu HNK i zašto ženskinje obožavaju Robin Hooda – čovjeka iz šume.
Muškarci u tajicama! Bog ih blagoslovio

Sve tamo od nenadmašenog Erola Flynna kad onako vragolasto i drsko s plećke nabaci mrtvog jelena prid princa Ivana i Guya Gisbornea šerifa od Nottinghama tajice rasturaju i kose sve pred sobom. A i taj gej Guy šerif od Nottinghama baš ga žalim, em loknice em ufitiljeni brčići, u startu promašenog stajlinga i peško-imiđa, pa taj jadničak nije imao nikakve šanse, a kad je još Robin onako utegnut u ko limeta zelenim tajicama skočio prid njega i turio mu vlastito oružje ravno u facu, govorim naravno o luku i strijeli uhvatio je takoreći jadnička na prepad Ta tko ga onda ne bi zamrzija, zelenog balavca, tako prepotentnog i oboružanog. Ajde priznajte, bi li vi kao pravi muškarac trpili da vam drugi primjerak muškog roda, kako god vrckav, zgodan, lipuškast i duhovit bija, gura svoje oružje u vašu facu, pa bija mač ili džepni nožić svejedno, nije ugodno da vam sa njime prijeti i pred nosom mlatara, pa ne bi normalno, normalno da ne bi, normalno da bi zamrzili tipa ono što se kaže – do jaja

Ali je zato lady Marian, kao svaka prava žena, odmah uočila Robin Hoodovu istinsku kvant... pardon, kvalitetu. Ne možeš ženu prevarit, ma koliko god se trudija sakrit svoju pravu šeretsku narav, istina joj je da se tako izrazim odmah upala u oko Ona je odmah prokužila dubinu njegove duše, veličinu njegova srca Robin Hood i njegova vesela družba, meri men, Mali John (pazite ovo - Mali) i Crveni Will vesela družba jer slobodno i poletno potpuno nesputano naokolo skakuću u tajicama, jašu konje u šumu, jašu konje iz šume, stalno nekog vraga jašu – ma melem za svaku ranjenu žensku dušu.
Zar se niste barem jednom zapitali kako je to Kevin Costner kao princ lopova uz piskutav glas i lošu trajnu, uspija popalit lady Marian? Odgovor su opet naravno – tajice! Tajice skrivaju muškarčevo tajno oružje, tajice su odigrale ključnu ulogu, kužite? Ne kužite? Ma on se toliko u njima opotija, toliko godina napatija u zarobljeništvu, da ih je mora u jednom trenu zgulit i bacit se onako sav vruć i oznojen pod hladni slap, ogolit da tako kažem svoju ranjivu nutrinu a ostalo je povijest, zna se da žene padaju na velike i osjećajne muškarce. Da ne spominjem da je kao pojačanje doveo i Morgana Freemana, a znate šta kažu za crnoputu braću, oni su najosjećajnija čeljad šta postoji tako bar kažu.

Gledajte molim vas kako se ovaj tip koji liči na mlado od Merčepa raspametio na našeg Plavca malog, doduše treba biti strpljiv (prilog traje nekih 16 min.) jer se u početku nateže sa Malvazijom i Graševinom, ali kad dođe do našeg Plavca e ljudi moji to treba gledat´, već dugo ne vidjeh takvo oduševljenje, kao da je otkrio novi kontinent...
A u pitanju je stari kontinent, a u pitanju je toliko cijenjenog kalifornijskog Zinfandela dida, da-da naš Plavac je ništa manje nego Zinfandelov dida, ma gledajte samo ovog tipa totalno se raspićio, kao da je na nečemu, bunici možda?
Ajde baš mi je drago, radujem se skupa s njim...

@hehe, Modesti kako znan pricu iz prve ruke evo ti malo dodatnih informacija:
Naime potragu za Zinovim korijenima je organiziralo University of California, Davis.
Odmah su skuzili da talijanski Primitivo i Zin su dva dvojajcana brata blizanca pa je potragu trebalo nastaviti na drugoj obali Jadrana. Kad su dosli tamo eto belaja, ono sto je Afrika za pocelo covjecanstva, to je Hrvatska za vinovu lozu.
U suradnji sa Ivanom Pejicem, Edi Maletic i Jasenkom Piljac poceli su raditi gensko sekvenciranje i uspili su naci da su Zin i Dobricic caca i mater Plavcu Malom.
Onda je pri kraju istrazivanja (uz pomoc arhiva stare Austrije) dokazano da je Crljenjak kaštelanski=Zinfandel.
A tek sad pocinje potraga za didom i babom Plavca malog. (barba 24.01.2010. 23:08)

Ne? Nisam ni mislila.
Ovako na prvu prije bi rekli da je to lice pomalo strašljivog, sramežljivog, prgavog, više mentalno zaostalog nego genijalnog djeteta, zar ne? Jer priznajte - što bi ovakvo lice moglo iole pametno smisliti a da nije pametnije od ljutitog toptanja nožicama jer mu mater ne da sise? Pogledajte samo njegov mali oštar nosić kako se od ljutine naoštrio, pogledajte to balavo i blesavo lice, lišce Milog Djeteta iz Družbe Pere Kvržice (hrvatska družba za pretvorbu i pljačkazaciju), netom podojeno svježim jakovim mlijekom sa obronaka Himalaja od kojega mu se rumene bucmasti obrašćići tako neodoljivi majčinom srcu da prosto zazivaju da mu kažeš bući-bući-baja
To je lišce zaigranog dojenčeta još neotrgnutog sa materine cice, zdravog seljačkog djeteta koje se ručicama hvata za ovčje runo i jakovo vime, nesuvisla govora i zdravog apetita koje samo što ne progovori, a tome se tako raduje. Ovo je lice izgubljenog klempavog klinca kojega poslije dobra jela mater klepne po tintari da se dobro podrigne, jer ono samo još ništa ne zna, ni papat ni kakat, a mater ga u svemu vodi, ta pogledajte to budalasto lišce miša mu malog pelavog, ta samo što ne zaplače - bući-bući vragtisrićuodnija a ko mi to paja a ko a ko a ko me to gjeda a ko se to u pelenu učinija?!?
Pogledajte te male plaćne suzama pune očice, ma ko im ne bi vjerovao, ko ne bi vjerovao ovom lišcu koje je oličenje bebaste tupavosti, neznanja, zbunjenosti, loše probave, možda malo i prgavosti - ali da je to lice kriminalnog genija?! Ma hajte, hajte molim vas!
Ako je ovo lice organizatorskog genija onda je Dikan Mahatma Ghandi

I da zaključimo ovu našu zajedničku antropološku studiju i promišljanje, iz svega uočenog jasno je kao friško pripremljena Bebi-Papa da je master-mind netko drugi, čak netko i treći, netko iz sjene tko je ovo Milo Dijete žrtvovao, netko tko ovo rumeno djetešce, ovog maminog anđelčića i jagnješce gura u prvi plan dok zatire svoje tragove.
Jer taj Doktor zla očito ima opak plan uperen protiv nejači hrvatskog naroda – pokvariti, iskvariti i izopačiti još u kolijevci! Iskorumpirati hrvatsku mladež za svoje opake kriminalne ciljeve. I to još u prednatalnoj dobi! Navlačiti djecu na umjetne pripravke umjesto prirodna majčina mlijeka. Navlačiti bebice na nepresušnu ćiću kriminala da ćućaju zločin umjesto vitamina! A ovo je blesavo i zaostalo djetešce već uspio izopačiti i navući na krimen.

U povodu smrti jednog od najvećih hrvatskih redatelja Ante Babaje na hrvatskoj je televiziji opet prikazana prekrasna i dirljiva Breza, po noveli Slavka Kolara, jedan od meni osobno najljepših i najdražih hrvatskih filmova svih vremena (tko želi znati više).
Iako snimljena daleke 1967. Breza je toliko svježa i aktualna kako mogu biti samo remek-djela filmskog stvaralaštva, uvijek nanovo potiče na duboko razmišljanje kao što to već čine filmski klasici, te i dan danas stoji kao neprikosnoven spomenik geniju njenog stvaraoca. Što je više gledam to je više volim i to više otkrivam detalje koje prije nisam, neke redateljske inovacije što u montaži što u fotografiji daleko ispred svoga vremena, paralele sa nekim modernijim također mi dragim filmovima (Piano, Prije kiše) koje svjedoče velikom Babajinom geniju.
Moram priznati da kod mene valjda postoji i određena doza mazohizma, jer koliko god puta pogledala i proplakala Brezu - uvijek joj se vraćam, jer Breza je jednostavno prekrasna, prekrasna i krhka kao lik Janice koja je utjelovljuje (u interpretaciji Mance Kosir). Zadnja scena Markove spoznaje (u interpretaciji B. Živojinovića) nevjerojatna je kulminacija emocija koja dotiče najskriveniji i najdublji dio čovjekove duše (baš kao i ona legendarna zadnja epizoda Gruntovčana kad se Dudek sprema napustiti svoj voljeni kraj - nevjerojatno dirljivo i neodoljivo, uz nezaobilazan obol legendarnih Ladarica).
O Brezi bi se moglo pisati i pisati, no najbolje je pogledati, promišljati i učiti... jedna pura, dva pandura, svakom dojde...

Bez ikakove sumnje digitalni signal uistinu daje kristalno čistu i jasniju sliku na našim tv prijamnicima nego stari analogni, ali iz iskustva govorim kad kažem da se kristalna slika dešava samo kad se poklope neki atmosferski uvjeti. Jer ako se ti uvjeti kod digitalne televizije ne poklope - rezultat je ono nevjerojatno iritantno zamrzavanje i raspadanje slike na tisuću kvadratića koje daljnje gledanje programa čini nemogućim I ne samo da se nećete riješiti antena s vaših krovova nego je za kvalitetan prijam potrebna još jača antena, jača i veća, veća nego vaša prijašnja, jer je digitalni signal nevjerojatno osjetljiv i također zahtijeva antenu i pentranje po krovovima pa ma što-tko u naručenim reklamama laprdao o tome.
Koliko god me kod starog analognog signala živciralo ono preklapanje slike, uduplavanje, titranje, šumovi, smetnje, loša slika, mutna slika, slaba slika, ljetno preklapanje sa pojačanim talijanskim signalima i kojekakve druge nadnaravne pojave, ništa od toga nije bilo toliko problematično da se nije moglo riješiti pokojom sočnom beštimjom i dobrim udarcem po tv-u u najgorem slučaju veranjem po krovu, ljutitim drmusanjem kućne antene vamo-tamo i zazivanjem gospe i nedužnih matera svih djelatnika HRTa. Barem kad su u pitanju bila po život bitna nacionalna i svjetska nogometna prvenstva, utakmice, izvođenja jedanaesteraca ili izvlačenja loto brojeva.
Pa čak i kad se signal u takvim slučajevima ne bi poboljšao, ipak ga je bilo u nekakvoj bijednoj mjeri da se program mogao i dalje polu-smetano pratiti, jer ako nije bilo slike bilo je zvuka ili obrnuto, pa su informacije ipak nekako do vas dolazile.
E ali pazite sad, toga kod digitalne televizije neće biti Možete vi po svom jadnom tv-u, staroj končarevki, samsungu, telefunkenu ili quadru, tući i betonskim matunom, možete antenu okretati do besvijesti, možete se s njom popeti i na Eiffelov toranj, možete si kao ovi A-je-toevci i metalni pinjur da prostite zabit u prkno, ali ako odašiljač digitalnog signala zbog određenih atmosferskih uvjeta zamrzne i počne raditi kvadratiće – sve vam džaba. Nema prvenstva, nema utakmice, nema jedanaesteraca, nema prijenosa sjednica hrvatskog Sabora, nema Bolta na sto, nema Luke na bunici, nema Mićka na maratonu slobodno možete vratit pivu u frižider, uzet igle u ruke i kačkat. Jer signal se u zraku gubi i više nema veze s tv-om.
A koji su to atmosferski uvjeti koji zamrzavaju digitalnu sliku i krate vam užitak gledanja intelektualnih umotvorina nacionalnih tv kuća? Pa kolko do sada primijetih dovoljan je lagan vjetrić da se signal smrzne. Jer ga vjetrić doslovno otpuše. Ali to nije sve! Jer smrznut će slika i kad bude padala kiša, i kad bude padao snijeg, i kad bude puhalo jugo, i kad bude puhala bura, i ako uopće išta bude puhalo – smrznut će. Stoga ako ste taj dan jeli fažola ili neke druge grahorice, nemojte ni slučajno pomisliti ćirjukati kraj svojih prijamnika Ali ni to nije sve! Jer slika smrzne kad je i prevlažno, smrzne kad je i presuho, a smrzne kad je i prehladno. I sad vi mislite, pa u redu, biće sve ok ako je sunčano i vedro – ma jok, i onda slika smrzne, jer smrzne kad je i prevruće. A kada onda ne smrzava majkumu, sad se vi pitate? Pa u onom slučaju kad se sva sunašca na karti Hrvatske širom osmijehuju bez ijednog oblačka ili strelice za vitar, temperature su između 10°C i 28°C, a Vakuli veselo igraju obrvice. Ne vjerujete mi?

Samo čekajte, brzo ćete se uvjeriti… ma kako da vam to slikovito objasnim, to vam je.. to vam je baš kao s Prohujalo s vihorom ili Zameo ih vjetar! Eto baš tako, drag je meni taj film, izvana je naizgled sve lipo, umotano u celofan i štima, ali kad zapuše i odnese celofan, ajme..
Gledam ja tako nedavno Scarlett i onog njenog Rhetta nakon masu godina, rekoh sebi ajde da pogledam tu epsku ljubavnu priču prvi put kao odrasla zrela osoba bez onih davnih romantičarskih pubertetskih pinki naočala i gledam ja gledam, kad ono mila majko! Ma kakav ep kakva ljubavna priča! Pa to je horor bokte skoro kao Biblija, sve ga čitaš između redova…
Prvo ta Scarlett uopće nije normalna, ženska je ubojica, lažljivica, kradljivica, robovlasnica, ratna profiterka, nimfomanka i uz to alkoholičarka koja u gucu može povuć više nego Malnar i Jajan skupa Ajde, to joj i nije toliko mana koliko vrlina, ta tko se s onakvim mlakonjama i luđacima oko sebe ne bi propio, no najluđe u cijeloj priči je upravo to da je tako nenormalna ustvari najnormalniji lik u cijelom filmu. Pa je recimo prvi mlakonja onaj Ashley koji je incestuouzni peder, peder brate, niti smrdi niti miriše, vratio se iz rata, p. nije primirisao 5 godina, komad ženske mu se baca pod noge - a on neće pa neće, sve nešto kenjka sve se nešto nećka, sve u zlaćanu kosicu stavlja pomade i radi loknice, pa se ženi prvom rodicom pa ni nju neće, mislim svašta A ta rodica kao sveopća svetica pa s mužem na kraju na silu opći da napokon zatrudni mislim svašta. Pa madam javne kuće najveća dobročiniteljica i humanitarka, ajde ni tu nisu puno promašili Pa onda onaj drugi Scarlettin muž koji kao ide s ekipom za pijaču organizirano branit njenu čast, haha njenu čast – možeš mislit, kao oni su domoljubi, oni su časni ljudi, časni rasni južnjaci, a ono hebate Ku-Klux-Klan! Idu na američkom jugu tajno noću ´raščistit´ crnački kamp, objesit crnca-dva za jajca, pa šta je to nego KKK čovječe, KKK! A tek ti crnci koji su svi odreda ili debeli jer su tako dobro hranjeni ili veseli ili glupavi ili sve to skupa! Kužite vi tu spiku, ona dadilja i kućni sluge i oni šta pod granatama idu kopat rovove, oni idu pjevajući kužite vi to, oni su sretni što su robovi i šta idu kopat rovove, haha! A tek Rhett, da Rhett, majkomoja koji je tek to lik! Tip se narolja, mortus pijan siluje ženu, e ali to nije silovanje ako mu je žena i ako su u braku, jer ona sljedeće jutro u krevetu sva sretna i počešljana pjevuši, kužite, ona je sretna jer ju je ovaj silovao i onda je još trudnu baci niz stepenice, e ali ni to nije bračno nasilje nego je ona išla brojat stepenice naglavačke baš kao i tolike hrvatske žene, tolike rvatice koje jutro poslije sve sretne i počešljane pjevuše sa šljivom na oku. Ma mislim, bolje da ne mislim, ali baš svašta!

Njih dva bandita limuzinom se vozikali poplavljenim ulicama, da će dilit čizme i čamce, a žene prid njih na barikadu – e nećete lopovi! Kad je tribalo ratovat onda smo vam valjali, moj muž je s lovačkom puškom iša u rat a sada ima kurac! A jadni se Mićko ka kornjača sav usuka u sebe, ne smi od straha ni pogledat ni mrdnit nego miga Jambi - bogati Jambo daj gas, daj gas! A Jambo da je on dilija čizme, a one će njemu a kome si ih dilija, svojima si ih dilija ma kako te nije sram! A Miki jadan više ni ne miga ni ne diše ni ne trepće nego samo problidija ka čovječja ribica. Joooo lipe moje žene ulipšale ste mi dan! Jooo dike moje, uzdanice moje!
E Mićko, Mićko a još si dobro i proša jer si vrlo lako moga dobit i veslom po glavi, a da si dobija veslon po glavi više se ne bi ni diga. Jer ne zna Bandić ono šta svaki Neretvanin zna, ne zna Miki šta su Neretljanke, šta su Metkovke, Opuzenke, Krvavčanke, Kominjanke, Rogotinke, etc, kako to manevrira trupicon, kako to lanca lađe, kako to veslima barata, kako to diže stopedeset u benču, jer koga naša ženska khm,khm opali taj se više ne diže!
I kako mi se onda neće uzbibat grud, kako neće suza na oko! Ma odmah mi je kanula suza ponosnica kad su naše žene prozrele ova dva mlatimudana i prid kamerama ih dobro oprale, nasapunale i sprašile nogom u guzicu! Ma diće ova dva bandita njima gumene proizvode dilit pored živih muževa!? Tako mi svega s ovakvim ženama ima nade za ovaj naš narod! Kažem vam - ukazalo mi se svjetlo na kraju tunela!
To van je najveći dokaz da nema rješenja dok žensko ne uzme khm,khm stvar u svoje ruke
Evo van najbolji primjer naša Jaca, ma pogledajte vi našu Premijerku kako to sada Slovence dovodi u red, kako to šarmira, kako se to osmijehuje, kako to Pahora vrti oko malog prsta, ma to sve iskre frcaju, to se sve žari, to sve pali, to sve naše međudržavne odnose khm,khm diže na jednu novu razinu Onaj bivši Bježivjetar očito nije znao baratati materijom, nisu si on i Borut nikako pasali, ne možeš ´eli klinom klin izbijat, ali čim je Jaca uzela khm,khm stvar u svoje ruke - odmah je sve sjelo na svoje misto!

Još ornija i poletnija navučem ribarske gumenjače koje su doplutale iz ormara, navučem ih do pupka i stegnem kaišom, dopljaskam do kupatila, otvorin prozor da ribe imaju slobodan protok, mrvu se zapljusnem da ne reče svit da se nisam umila, operem zube, navučem kišnu kabanicu, iza vrata veselo uzmem veslo, štap za pecanje i dihalicu zlu ne tribalo te se u ovećem fluorescentno zelenom kainu veslajući uputim u dnevni boravak. Nakon početnih poteškoća i borbe s doplutanim frižiderom, foteljom i stolićem nekako se priko dnevnog i kuhinje probijem na taracu, te s nje bacim udicu u dvorište. Kraj mene propluta nečiji zalutali vodokotlić.
Joj šta volim kad žensko navuče gumu! - pozdravi me susid prolazeći trupicom priko mojih glavica kupusa.
Džaba ti je moj Jure volit ako ti nema na šta navuć! - odzdravim mu ja - jesi ti to već na izbore bija?
-Ma kakvi izbori susida, crkla mi pumpa pa iđen po novu! Vaša radi jel´, sve ok?
-Sve ok Jure bogteblagoslovija, jegulje same u lonac uskaču!
-Unda eto mene na večeru kod vas!
-A mogla bi ja i u tebe na žabe! Samo moran prije toga ka šta vidiš upecat čvršće prijevozno sredstvo pa izać na izbore!
Jure na to prezirno ispljune - Jebemese za njih i za izbore, neće nijedan noćas kaljat vodu iz kuće ka ja! Posli i prije i za vrime njih je namin potop eto šta je! A za koga ćeš ti ako smin pitat?
-Ti si Jure ka ona ženska iz Bandićevog predizbornog stožera šta me nikuvečer zvala na telefon prije nego li je Mićko doša u naš kraj, pa pita ona mene da može li me pitat, a ja ti njojzi samo naprid pucaj, a ona će meni da za koga li ću, a ja ću njojzi da pita štogod drugo, a ona će meni da koji problemi muču naš kraj, a ja ću njojzi ka iz topa – kriminal, a ona će meni da zar ga ima puno, a ja ću njojzi nije - nego ga ima premalo pa nam fali, a ona će meni – molim ne shvaćam gospođo što ste htjeli reći, a ja ću njojzi gospođo oću reći da ode kriminala ima priko malo a nikad nije naodmet da ga ima još i više pa ako već njen kandidat unaprid zove da pita šta će prikosutra obećavat ludome narodu za radovanje neka mi onda obeća da će nam dat još više kriminala jer znam da kad on to obeća da će on to i ispunit jer to je u njegovoj moći, a ona će meni jesam li sigurna u izboru svog kandidata, a ja ću njoj ako do sada i nisam bila sada bogami jesam!
-Hehe susida ti si živa vatra! – zaceni se Jure.
-A ti si Jure brezobrazan kad pitaš tako delikatne stvari ka šta je nečiji politićki izbor, nego ajde ti lipo na glasovanje pa se tamo očituj, vidiš da je to volja gospodnja!
On me pomalo zbunjozno pogleda – kako to misliš volja gospodnja?
-Pa znaš li ti Jure šta je Noa napravija kad je bija zadnji potop?
-koji Noa, od Matinog strica mali?
Ma Jure srca ti, biblijski Noa! Oni šta je gradija lađu! – nestrpljivo zavrtin glavom.
-Lađu? Oni šta je radija Krvavčanima lađu za Maraton, misliš taj?
-Ma Jure tako ti isukrsta, biblijski Noa jel´me čuješ, biblijski! – orosin se od muke po čelu - Oni šta je arku radio! Arku jel´ me razumiš!?
-A oti Noa! E a šta s njim?
-Pa jel ti znaš šta je on napravija kad je bija zadnji potop, on je u tu arku izabra sve životinje šta na svitu ima, sve beštije, sve životinje i sve u dvoje, sve u par, jel me razumiš…
-Ma jel to moguće?
-Da moguće, a šta bogu nije moguće, evo na primjer tako ti je izabra i jednu ovcu i jednog ovna i jednu kozu i jednog jarca…
-A čiju kozu?
-Ma Jure ne zajebaji to ti ja samo za primjer oću reć, tako je na primjer izabra i jednu žirafu i jednog žirafana i jednog slona i jednu slonicu i jednu kravu i jednog vola, jel me razumiš, sve životinje je on izabra, sve šta su na svitu i sve po dvoje da se posli potopa plodu i množu!
-E dobroje – pomalo me izgubljeno gledao Jure – a kake to veze ima sa ovin izborima i zašto bi ja radi Noe sad mora ić´ na biranje?
-Pa Jure sunce ti ljubim, jeli potop-je jeli izbor-je, idemo i mi između dva izabrat svoga gudina!