satelitski snimak Ploča
Naše malo misto je jedan smišni mali dalmatinski gradić okružen prekrasnom prirodom i prepun potencijala koje nažalost uopće ne koristi. Naš uspavani gradić već godinama stagnira, štoviše, sa zadnjim informacijama da autocesta do Ploča neće doći ni ove, ali ni sljedeće godine, možemo otvorenih karata ustvrditi da naše malo misto za razliku od mnogih drugih čak i manjih sredina (primjer: Dugopolje) nazaduje. Ako je Luka, po kojoj je ovaj grad najpoznatiji, njegova sigurna uvala, onda slikovito mogu reći da naš grad unatoč usidrenosti u toj sigurnoj vali ipak naočigled tone. Razlozi tomu su mnogobrojni, no najpreciznije i najkraće objašnjenje možemo naći u onoj staroj poslovici da ´sloga kuću gradi, a nesloga je ruši´.
Ta nesloga, koja se inače može naći u mnogim malim lokalnim sredinama gdje svatko svakoga zna i gdje se neprijateljstva kao u Smojinom Velom i Malom mistu prenose gotovo transgeneracijski, dovodi do nevjerojatnih izljeva žuči, povrijeđenih taština i vladavine niskih strasti. Sve odreda ljudskih (ne)kvaliteta koje ne pridonose napretku neke sredine. Kozmetički infrastrukturni projekti, kao što su asfaltiranje ili gradnja mostova, dešavaju se endemski to jest samo pred izbore, a i onda odrađeni traljavo.
Izostanak one prave snage koja odlikuje vođe i ljude s vizijom, one spremnosti da se zaboravi prošlost i okrene budućnosti, one muškosti i hrabrosti da se suparniku oprosti i pruži ruka pomirenja, umjesto zajedničkih projekata, ideja i konkretnih poteza za boljitak našeg kraja rađaju gorkim plodovima, rađaju predizbornim po(d)bačajima, rađaju vidljivim, gotovo Kozarčevim – mrtvim kapitalima.
Nikada nisam i nikada neću pripadati ni jednoj stranci, foteljašenje na pozicijama moći i participiranje u vlasti (osim redovnog izvršavanja svoje građanske dužnosti u vidu glasovanja) apsolutno me ne zanima, no napredak moga grada, pa ma kako mali pomaci bili – zanima me iznad svega. I to zbog djece, jer želim da odrastaju u sredini koja im baš danas, a ne negdje neodređeno sutra, nešto ima ponuditi. Dosta je čekanja. Umjesto stranačkih parola, političkih govora, obećanja i izgovora, treba krenuti s konkretnim prijedlozima i projektima.
Vidite, ponekad je bolje i maštati nego se prepustiti politikantskoj osveti, mržnji i neznanju, drugim riječima - rezultatskom ništavilu. A uz mudro izmaštane, osmišljene i dobro potkovane projekte grad može ozbiljno pristupiti i Predpristupnim fondovima Europske unije. A je li ih se itko sjetio, možda usudio? Sumnjam. Dok EU fondovi doslovno traže projekte da ih financiraju, pola Istre je tako financiralo uljare i maslinike, mi spavamo. Stoga budimo mudri, oživimo naše mrtve kapitale.
Mene ne zanima tko će ideje i kako realizirati, ne zanima me ni koja stranka ni koje ime, ali neka se stvari napokon pokrenu, jedino ne želim da se sutra neki pametnjaković kiti tuđim perjem i moje ideje prodaje kao svoje – prodaji ti njih prijatelju, ali prvo imenuj od koga si ih pokupio. Maj nejm is Blejz - Modesti Blejz 
No dosta je priče, ajmo malu u šetnju mojim krajem... 
Prva destinacija neka bude pristanište u Baćini – vidite, ovaj zaljev gotovo da vrišti dajte mi luksuznu marinu! Ne bi bilo loše dati koncesiju za bivši vojni kompleks (sa tehničkom radionicom kraj škole, heliodromom i pristaništem za brodove u Baćini), iznajmiti ga najboljem ponuđaču za gradnju luksuzne marine u srcu Jadrana. Sva je infrastruktura već tu, no za sada ona stoji potpuno neiskorištena.
Odmah iznad toga nalazi se kompleks bivše vojarne – po kojoj su nekad hodali i paunovi, kočoperili se perjem i onako grubo skičali kako samo paunovi znaju skičat da se čovjeku sledi krv u žilama  Bilo bi dobro cijeli kompleks sa bivšom vojnom bolnicom i zelenim površinama, uz fondove EUa, prenamijeniti u turistički kompleks/lječilište/toplice ili u prvu ruku svima pristupačan hostel; hosteli su vrlo popularni i jeftini te ne zahtijevaju visok hotelski standard, bivše su vojarne uz samo male preinake idealni objekti za ferijalne saveze.
 Sljedeća slija prikazuje našu novu nesuđenu Gradsku knjižnicu. Zašto nesuđenu? Pa zato što potpuno preuređeni prostor nove gradske knjižnice na novoj i pristupačnijoj lokaciji u središtu grada još uvijek – zjapi prazan. Kako mi je rečeno zbog neriješenog pitanja novih polica  Nebitno je kako se nešto ovako dopustilo dogoditi. Jedan ovom gradu toliko potreban kulturni centar, jedino potencijalno okupljalište mladih sa čitaonicom, Internet centrom, slušaonicom i sličnim sadržajima po uzoru na druge dalmatinske gradove sa novim knjižnicama (Split, Šibenik, Zadar), stoji prazan i zaključan zbog banalnog pitanja kao što su police.
Pa po meni je rješenje, EUREKA - nabaviti police  Pa makar ih naručili od lokalnog drvodjelje i tesali od naplavljenih trupaca  Ako treba i odustati od nepovoljnog ugovora i stranog ponuđača, ako ga je bilo, i krenuti u realizaciju. Ljudi iz Hercegovine nabavljaju sobe i kuhinje po mjeri u roku sedam dana, a grad nije u stanju police. Pišljive police ne mogu biti izgovor za neotvaranje nove gradske knjižnice, jel´tako?
Slijedi priča i o Domu Kulture  to jest bivšem Domu JNA, čija je velika kino-dvorana prefarbana, a problem prokišnjavanja riješen novom izolacijom na krovu. To vam je ukratko prostor na najatraktivnijoj lokaciji u gradu, prostor nekadašnjeg kina i amaterskog kazališta, a koji također pogodili ste - zjapi prazan Po nedavnom svjedočenju blog-kolege Srze, taj Dom Kulture periodično i po stranačkim potrebama kao da je stranačko a ne gradsko vlasništvo, svjedoči samo čistoj nekulturi.
Teorije da u ovom gradu nema smisla i interesa za kulturu po meni nisu prihvatljive, to su samo izgovori za ljenost. Ljudi se ne rađaju sa smislom za kulturu, kultura se uči, kulturne sadržaje treba konstantno i redovito nuditi kako bi se na njih ljudi navikli. Kukanje kako u ovako malom gradu nema uvjeta za kulturne sadržaje - nema osnovu. Kao dokaz da je tomu tako dovoljno je navesti primjere jednako malih sredina čak i u nepovoljnijem položaju koje imaju dobro osmišljenu, redovitu i bogatu kulturnu ponudu, Metković sa svojim domom kulture, Bol sa svojim kultur-meštrom Pukom i glumačkim amaterima, Korčula koja ima svakotjedne filmske projekcije a ujedno i knjižnicu i čitaonicu i Internet caffe sa slastičarnicom, Zagvozd sa Glumcima u Zagvozdu, pa i Kaštelani koji nekadašnjom predstavom pločanskih Mariania okupljaju sve vjernije gledateljstvo. Ne bi bilo naodmet stupiti u kontakt sa navedenim gradovima i pitati kako oni uspijevaju funkcionirati u maloj sredini. Nije valjda sramota tražiti savjet? Ili se naši dečki samo srame? Je, to je garant to - oni su sramežljivi, oni se srame 
A ne bi loše bilo ni ponovo pokrenuti pločanske kazališne amatere, okupiti entuziaste svih generacija i pružiti gradsku potporu u vidu prostora, za početak bi ključevi Doma Kulture bili dovoljni Osmisliti godišnji kazališni program, odrediti ponudu klasičnih i modernih komada, predstave za odrasle i djecu svih uzrasta, surađivati sa gradskim i područnim školama i vrtićima, osmisliti redovite školske posjete, raditi i u suradnji sa Radio Pločama oglašavati.
Također pokrenuti redoviti filmski program, osmisliti filmske vikende, u suradnji sa školom osigurati redovite školske projekcije, djeci Ploča omogućiti upoznavanje filmske kulture i ponašanja u kinu.
Na mjestu nekadašnjeg restorana dati koncesiju za gradsku kavanu/slastičarnicu, u hodnicima napraviti galerijski prostor i stalni izložbeni postav, po mogućnosti i stalni postav Zavičajne zbirke, otvoriti kuglanu.
Također osposobiti pozornicu ljetnog kina u Sveučilištu za redovite nastupe mladih pločanskih bendova.
Ali što ćete, naši poglavari nisu od akcije, oni se srame  nema veze, mi idemo dalje laganini šetnjicom kroz grad...
...ovo vam je glavna ulica kroz grad, Ulica Vladimira Nazora – ulica napuštenih poslovnih prostora, ne znam da li ih je itko brojao no jezivo zapušteni ali atraktivni prostori nižu se jedan za drugim kao svjedoci umiranja ovog grada. Ne znam tko je aktualni vlasnik ovih silnih prostora, ali baš je zgodno da u gradu žednom sadržaja prostori zjape prazni   A moglo bi se recimo u dogovoru sa vlasnikom/vlasnicima od cijele ulice napraviti ulicu kulture, ako ne na stalan rok onda barem periodično. U zamjenu za povremeno korištenje ovih prostora korisnici bi recimo osigurali njihovo čišćenje, što je u svakom slučaju bolje nego da su prazni i zapušteni, ili možda nije bolje? Ne znam, ja se samo pitam 
U suradnji sa školama, osnovnom-srednjom-glazbenom, mogli bi se dogovoriti edukativni vikendi, dani kulture, fotografske radionice, likovne radionice, glazbene radionice, literarne radionice, glumačke radionice, filmske radionice, radionice kiparstva, instant/jednodnevne ili jedno-vikendne galerije (u sklopu glazbenih vikenda dogovoriti suradnju glazbene škole i u svaki prostor smjestiti jedan instrument i glazbenika koji bi školskoj djeci i svim zainteresiranima približio mogućnosti svoga instrumenta i njegovu priču, isto bi se moglo izvesti i sa pločanskim likovnjacima kojima bi svakome ponaosob bio dodijeljen ´njegov´ atelijer na jedan dan). S vremenom bi se dogovorila i gostovanja te kulturna razmjena sa umjetnicima iz drugih gradova. Takve bi kulturne kolonije (pod nekim upečatljivim i lako pamtljivim nazivom, npr. ´Oslobodimo naše umjetnike!´) mogle postati prepoznatljiva tradicija grada Ploča. No vrijeme je da krenemo dalje...
 Ova lipota i melem za oči su vam naše predizborne stepenice za Prišnicu – nedovršene stepenice i javni WC u samom centru grada. Jel´da su krasne?  Ko da ih je projektirao Mladen Grdović Po svemu sudeći od ideje javnog WCa na toj se lokaciji odustalo i prostor sada stoji neiskorišten. Kako je lokacija vrlo praktična jer se nalazi nasuprot benzinske pumpe, pristaništa za turističke brodove, te blizu trajektnog pristaništa, bio bi idealan za suvenirnicu/bolje opskrbljeni kiosk/informacijski punkt/rent-a-bike. U svakom slučaju sretnije pozicioniran nego montažna kućica kod kružnog toka.
Već nekoliko sezona brod iz Italije dvaput tjedno dovozi turiste u proputovanju za Međugorje koji u Pločama ne nalaze apsolutno nikakvu ponudu. Ne jednom se desilo da je dobar dio gostiju ostao u našem gradu šetajući rivom uskraćen za bilo kakve sadržaje. U spomenutoj suvenirnici mogla bi se naći turistička karta Ploča i pločanske okolice po uzoru na dječju kartu Hrvatske sa slikovnim prikazom lokalnih zanimljivosti, zatim ponuda organiziranih izleta do Narone i Arheološkog muzeja, Međugorja, foto-safarija Neretvom, Baćinskim jezerima; plus edukativni DVD o Pločama-jučer, danas, sutra; zatim razglednice, CDi Klape Luka, materijal Maratona lađa, makete trupica, lađa, autentični proizvodi od suhih smokava, džema od mandarina, raznih rakija do ulja, proizvoda iz Neretve, etc.
Također bi poželjan bio i rent-a-bike (iznajmljivanje bicikala i skutera i štapova za nordijsko hodanje) kako bi turistima omogućili kvalitetnije istraživanje okolice - prije toga naravno urediti biciklističke staze oko Baćinskih jezera.
Ujedno je to i prijedlog gradu da lokalno naruči jednostavan turistički vodič i kartu Ploča sa užom okolicom, da se turistima pristupi inovativno, određivanjem punktova gastronomskih, povijesnih i zemljopisnih zanimljivosti, svojevrsnih staza kao što su to u vinorodnim krajevima vinske staze, pa npr. možemo imati:
Otkrijte kulinarske tajne pločanskog kraja - od suve smokve Peračkog Blata do neretvanske jegulje i liske,
Ploče u II.svj.ratu – otkrijte sve talijanske bunkere i spomen groblje u Baćini, 
Ploče – stvaranje Luke i rađanje jednog grada,
Ploče okruženo jezerima - od Birine do Baćine,
Ploče – okruženo brdima i planinarskim stazama;
Uistinu bi bila velika šteta da bogata povijest ovog grada ostane samo zaboravljeni trud profesora Kovačevića i njegove Zavičajne zbirke koja se danas nalazi na potpuno neprikladnom mjestu, periferno i izvan ruke znatiželjnika. Grad bi na aktivnim i zainteresiranim turistima samo dugoročno profitirao, uz ponuđene sadržaje dosadašnji bi, većinom samo tranzitni gosti, možda odlučili malo i ostati da vide što im to ovaj grad nudi.
Takvu istu kartu/vodič Ploča moglo bi se u obliku velikih informativnih panoa postaviti na par prometno najfrekventnijih mjesta u gradu i izvan grada: kod Carine, na rivi kod benzinske pumpe, kod robne kuće, na sjevernom ulazu u grad (iznad malog Konzuma) i na južnom ulazu u grad (kružni tok), na ugibalištu kod Galeba, na ugibalištu kod Tete Olge (poznati pločanski restorani).
Isto tako modernizirati Internet stranice grada, redovno ih ažurirati i ne potcjenjivati snagu reklame, aktivno raditi na turističkoj promidžbi, Maraton lađa je zahvalna i u svijetu neviđena atrakcija – koristiti taj brend u svim prigodama.
No opet, ako smatramo da su turisti suvišne štetočine kojima je bolje da ni ne dolaze - zaboravite ovu ideju, to ja samo štrapam bezveze. Ta zašto se mučiti oko stranih budala kad možemo lipo životariti o kruhu i vodi, ugljenu i glinici jel´tako?
 A sljedeća slija prikazuje brdašce pored Hotela Bebić – to van je jedna zgodna divljina u srcu grada koja bi se uz malo mašte dala urediti u mali vidikovac sa stazicama i klupicama, sa kapelicom/malim spomenikom posvećenu Moliškim Hrvatima koji su većinom odlazili iz ovih krajeva i skulpturom fra A.Kačića-Miošića ili Neretvanskog Lađara okrenutog ka moru na vrhu brdašca (moglo bi se stupiti u kontakt sa Moližanima, sa Talijanima, tražiti sponzorstvo od Ministarstva kulture, natječaj raspisati među lokalnim umjetnicima ili se obratiti bračkoj školi kamenoklesarstva i recimo ne bacati silan novac na modernističke eksperimente razvikanih artista koji nemaju osjećaj za domaću tradiciju, ako mislite da mislim na novi spomenik braniteljima - dobro mislite). Čujte ja vam to gledam ovako, ako Rio ima Isusa, Portugal Kolumba, Vid Domagoja, a Split Grgura Ninskog, zašto Ploče ne bi imale svoga velikana (znamo valjda da je majka A.K.Miošića iz Baćine)?   A i naši bi umirovljenici dobili još jedan kutak za odmor sa krasnom šetnicom do gradske plaže na kojoj pod hitno treba urediti stepenice,  a ne bi joj naodmet došlo i uređenje već postojećeg malog igrališta za odbojku na pijesku, staviti mrežu i nasuti pijesak, barem pijeska imamo dovoljno i već ovo ljeto uz glazbu i umirovljenike - organizirati pločanski turnir odbojke na pijesku (Baćina je već organizirala Trlilule kup). Eheheeej, vidjet ćete vi kako pločanski umirovljenici smeširaju i pičkaraju se po pijesku
 Otočić Ploča – pretvoriti ga u prepoznatljivu atrakciju grada Ploča u središtu zaljeva, otvoriti mogućnost turističkih posjeta/izleta brodićem/lađom, urediti zapušteni objekt u ljetno izletište i alternativnu gradsku plažu, ako se može brodom na Bled zašto turisti ne bi mogli za koju kunu lađom sa gradske plaže ili rive na Ploču.
A ovo divno brdo van je pločanska piramida, pardon pločanska Izvidnica –  veliki gradski vidikovac, posli 50ih planski pošumljen borovima a posli 90ih repetitorima Put do Izvidnice preko Birine je koliko-toliko uredu, no valjalo bi od samog podnožja nadodati putokaze (dostatni bi bili jednostavni drveni, samo da su jasni i pregledni), očistiti i osigurati prilaz te rutu stare izviđačke staze (dodati barem konop kao rukohvat), a na vrhu urediti plato sa klupicama, čvrstom ogradom (oko bunkera obavezno!) i turističkim teleskopom, stare talijanske bunkere iskoristiti kao turističku atrakciju i osigurati da ne budu opasni za promatrače, nadodati turističke panoe sa kratkim povijesnim vodičem na hrvatskom i engleskom jeziku. Ovu je ideju već spominjala i blog-kolegica Lijepa Naša i u tome se potpuno slažemo.
A ovo modro-zeleno brdo divljine u pozadini grada van je naša Višnjica – potencijalni pločanski Marjan, moguća park zona i sportsko-rekreativna zona koja je danas potpuno zaboravljena i neiskorištena  Nekad mi se čini da su generacije Pločana odrasle, a da uopće nisu svjesne što im se pruža doslovno pred očima na dohvat ruke.
Višnjica vam je dušu dala za avanturiste. Višekilometarski talijanski putevi još iz 2.svjetskog koji iz Baćine kroz srce brda vode ka samom vrhu (i najljepšem pogledu na cijeli Pelješac, Kanal i Neretvansku dolinu sve do Metkovića), a donjim pravcem preko Tatinja sve do Tanke punte, napola su zarasli i na pojedinim točkama potpuno neprohodni Pa da, rećmo´, kome treba prohodan put, ko´je to uopće vidio? Na nekim je mjestima to maltene prašuma kroz čiji je prolazak potrebna mačeta, pogotovo na onoj južnoj dionici od Tatinja ka Tankoj punti, dakle idealno za moderne Robinzone. A koliko bujna vegetacija pogoduje divljači, svjedoči i moj ovoproljetni bliski susret sa mamom muflonicom i malim muflonićem (iako bi morfološki po teći od teflona - teflonki, i mama muflonica bila - muflonka, ali ne obazirite se na to, opet digresiram)
Ja bi zato lipo zamolila poglavarstvo, koliko god mi probijanje kroz grmlje i zaskakivanje bidnih životinja u njihovin brlozima bilo srcu milo i drago, da jedan vikend ipak pošalju vridne dečke iz nasada, jedan kamion i motornu pilu - da očiste staze i nanovo ih otvore sportskim rekreativcima i ljubiteljima prirode. Mogućnosti po Višnjici su bezbrojne, od nordijskog hodanja, brdskog biciklizma i organiziranja biciklističkih natjecanja na razini države (nazovimo je recimo ´Tradicionalna pločanska brdsko-biciklistička utrka - Stazama muflona´ ili skraćeno ´Mama Muflonka´) pa sve do organiziranih foto-safarija i svakodnevnih izleta zaljubljenika u prirodu. Od zapuštene i sada opasne velike talijanske bitnice na vrhu mogli bi napraviti mali planinarski dom ili barem osmatračnicu, ali šta ja znam, ja volin i kad šipke iz betona vire i kad cigle sa krova padaju i kad poskoci pod nogama lize Ma da su tu naši stari Izviđači oni bi sve to doveli na mjesto, zato molim ponovo oživiti pločanske izviđače/planinare/planinarsko društvo koji bi te staze održavali prohodnima.
 Baćinska jezera – nije potrebno puno predstavljati, urediti ih i ponovo otvoriti auto-kamp i sve sadržaje koje takav projekt povlači, jer baš je zgodno da ovakav objekt koji je prije rata dobro poslovao sada propada i trune i da na njemu nitko ne zarađuje. Mi baš volimo da susidu crkne krava Meni se to izgleda samo pričinja da je u Europi danas vrlo prisutan trend kamperskog turizma, da ne spominjem mlade back-packere željne pristupačnijih izvan hotelskih smještaja, i da kampu turista nebi falilo. Zato molim vas nikako nemojte od vlasnika zemljišta tražiti koncesiju ili mu omogućiti da sam očisti vegetaciju, sanira kamp i uredi sanitarni čvor. To bi bilo baš bezveze 
A onda bi bespotrebno bilo i obilježiti višekilometarske sportsko-rekreativno-turističke staze oko svih jezera, očistiti šaš ispod mostića, staviti putokaze. Također i postaviti veliki turističko-informativni pano sa kartom Baćinskih jezera na ulazu u Baćinu i na vrlo posjećenom vidikovcu/stajalištu prema Splitu (ispod gradskog smetlišta) gdje se turisti često stanu malo odimiti kao pršuti. Jer šta turisti imaju gledati naša jezera sram ih bilo!? 
Ulaz-izlaz u grad – su recimo pločanske slabe točke, dok su drugi dalmatinski gradovi direktno na magistrali, naš se grad sram ga bilo sakrio od magistrale iza brda  Stoga bi isto zgodno bilo ozeleniti površine i urediti ulaz-izlaz u grad (najbolji primjer – ulaz u Brela), a već na magistrali pa sve do prvih kuća u gradu dodati jasno uočljive znakove za turiste, koji se već od Baćine počnu gubiti i pri tome zbog nesigurnosti čine opasne prekršaje na nepreglednoj cesti. Mislim, dajte znakove da turisti ipak znaju da uz magistralu ima neki grad kojeg treba izbjegavati 
A bilo bi poželjno ukusno hortikulturno urediti zapuštenu površinu kod raskršća na sjevernom ulazu u grad i na kružnom toku kod Birine, a od njega također hitno izgraditi pješačku stazu uz cestu prema Lidlu sve do Jadranovog igrališta zbog sigurnosti djece koja onuda idu na trening ili utakmice. Ta ja znam da su kamioni za Luku prioritet, ali iako ih volimo kao gas-gas Severinu - ne moramo im baš bacati dječicu pod gume  A onda kad smo si već dali truda, valjalo bi asfaltirati i kompletan potez od kružnog toka do pijace koji je potpuno razderan i hitno staviti nadstrešnicu kod auto-škole i jednu na bus-stanici u gornjem gradu da se školarci imaju gdje skloniti od kiše. Ili je možda dobro da školarci kisnu  ne znam, ja vam ne kužim te nove trendove.
 Također se tu i tamo, kad prođem pored naše Močvare, zapitam - a zašto ne poljoprivredni sajam na ŠC Močvara? Zašto naš grad ne bi bio grad maslina i cvijeća? Iako nam je grad po bujnosti vegetacije jedan od zelenijih gradova u Dalmaciji, ne bi loše bilo po uzoru na Split i Dioklecijanove podrume organizirati sajam neretvanske hortikulture i poljoprivrednih proizvoda. Idealan bi prostor bila baš ŠC Močvara zbog dovoljno mjesta, parkinga i priključka za vodu. U zamjenu za štandove izlagači bi gradu donirali sadnice (maslina, bugenvilija), koje bi potom bile posađene ili podijeljene građanima da ih sami posade u okolišu svojih zgrada. Ha, što kažete? Vrijednih ruku hvala bogu u gradu ima sve više, a i održavanje parkova funkcionira besprijekorno, dečkima sve pohvale, redovito kose travu, pilaju drva, tjeraju vjeverice i ne daju nam spavat, ta ko ih ne bi volio 
I za kraj bi li netko mogao zamoliti don Petra da ugodi svoja zvona, ovako kakofona bude i mrtve, a mislim da današnji kompjutorizirani mehanizmi ipak imaju soluciju melodioznosti.
Ima li tko dobar s njim da mu to programira?
|
Sa hrvatskom zastavicom u ruci Branka Šeparović ili bova, bova ili Branka Šeparović, svejedno, plutaju posred Piranskog zaljeva i određuju točku razdvajanja, vlastoručno broje pizdice kontroliraju izlov tuna i kao Škoti u Loch Nessu čekaju ukazanje sredozemne medvjedice Nessy. 
također željni seksa.
To on samo čeka pravu - mene 
To je njegov program!
I dok su naivci pored zdravih očiju slijepo u dolazak nedolazeće autoceste vjerovali, meni je i samo onako odoka promatrajući brzinu napredovanja zemljanih radova kod Vrgorca već odavno postalo jasno da će do kraja neke godine A1 stići, ali koje to godine ili bolje reći stoljeća?
Rade li to oni namjerno? Guraju li to oni namjerno ovaj narod u još veća govna? Zar su toliko glupi? Bojim se da jesu.
