MODESTI BLEJZ

< travanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

02.04.2010., petak

Traže se jaja


traže se jaja
Kad sam prvi put pročitala ovaj tekst (preneseno sa portala Monitor) kojega je napisao dvadeset petogodišnji mladić Zdravko Matušin, ponukan kaznom za nepropisno parkiranje na zelenoj površini pomislila sam - eh, nema se tu što nadodati.
No što sam dulje promišljala to mi se sve više ideja počelo vrzmati po glavi, jer to je obično tako kad vas nešto iznutra duboko pomakne, dirne, nadahne i kad vam ne da mira... jer ovaj tekst, tekst jednog ´malog` hrvatskog čovjeka nosi jednu moćnu poruku, znate? Jeste li svjesni toga?
Ne znam koliko su ljudi svjesni da ovaj tekst nosi Poruku koju treba poslati na Markov trg da je netko pročita (u) Saboru... i ne samo Saboru.
I što više razmišljam o tome to sam sve uvjerenija da od ovog pisma treba napraviti dramski monolog. Jer u biti ono jest originalna hrvatska drama, najoriginalnija najaktualnija i najživotnija koju sam u zadnje vrijeme čitala... stoga prijatelji dragi, djelujem koliko mogu jer osjećam da djelovati trebam, dakle...

Traži se!

Traži se jedan dobar orator koji će ovu poruku dovoljno glasno i jasno izreći onima koji se prave gluhi, jedan dobar dramski glumac, jedna obična stolica, ovaj tekst u njegovim rukama i sveopća turneja... radio, tv, kazalište, trgovi, ulice, parkinzi, parkovi... ali prvo Sabor, prvo tamo.
Misli mi se igraju tom idejom i mislim da je ne bi bilo loše realizirati, nimalo loše. Glumac Dragan Despot mi je nekako prvi pao na pamet, možda netko drugi... ima li prijedloga?
Ozbiljna sam,
oh da i... Sretan Uskrs! cool


traži se glumac
U cijelosti preneseno pismo Zdravka Matušina:
˝PISMO ČITATELJA

Parkiranje na zelenim površinama


Cijenjeni gradonačelniče Bandić, predstavnici Vlasti, poštovani Urednici, svi zainteresirani,

Ovim putem vam želim poručiti da sam danas dobio kaznu za parkiranje na zelenoj površini od 800 kuna. Kaznu su mi dali vaši specijalci, koji revno vrše svoju dužnost. Osim kazne, vaše postrojbe za specijalni rat tzv .zagrebački komunalni redari su mi kulturno odvukli auto iz Knežije u Strojarsku ulicu, gdje su mi osim kazne od 800 kuna, sasvim pristojno oduzeli još 500 kuna za šlepanje vozila sa vaše zelene površine.

Želio bih vam napomenuti da je praktički cijela Knežija parkirana na zelenoj površini, pa me to dovodi do sljedećeg pitanja : Zašto se samo meni uzeli 1300 kuna? Naime, zelena površina na kojoj sam se ja parkirao zapravo je javna prostitutka na kojoj se dnevno parkira:

redovito: 200 automobila (uključujući i stanare)
tijekom dana: i preko 300 automobila (ako računamo one leteće koji nisu parkirani po cijeli dan ili tijekom radnog vremena (kao ja)).

Molim vas da od sutra vaši specijalci redovito odvlače sve te aute koji kažnjavaju vašu blatnjavu zelenu površinu.

Pravno gledano, hipoteza stoji, površina na kojoj sam ja parkirao jest zelena - ali vas molim jedno objašnjenje. Zašto ste odvukli samo moj automobil i tri - četiri susjedna? Da apsurd bude veći, kad sam primjetio da mojeg vozila nema, na mojem mjestu je već bio parkiran drugi automobil? Tko će kazniti njega? U potpunosti ću poštivati zakon i propise, ali onda tražim da to rade i svi ostali - pronađite sva vozila koja su bila i jesu parkirana na toj "zelenoj površini", pa im svima opalite 1300 kuna kazne kao i meni.

Prije nego što krenem u analizu mog problema koji će moj tekući račun pretvoriti u crvenu površinu moram vam nešto priznati.

Punoljetan sam građanin republike Hrvatske. Redovito plaćam i prijavljujem porez. Plaćam tramvajske karte kad idem u centar grada. Redovito izlazim na izbore (nemojte se ponadati, ne bih glasovao za vas da ste i jedini kandidat, pa makar i na izborima za predsjednika dobrovoljnog vatrogasnog društva), vršim sve svoje građanske dužnosti itd. Nemam niti kriminalni dosje, niti se uz mene vežu bilo kakve dubioze, spreman sam priznati svoju krivnju, ako mi objasnite zašto ste oteli moj auto dok je ostalih 145 automobila ostalo na ilegalnom parkingu u Knežiji.

Krenimo od početka - zašto sam se ja uopće parkirao na Knežiji, a radim kod Vjesnikova nebodera. Do prije nekoliko mjeseci parkirao sam se kod Vjesnika, ali tada ste vi Gradonačelniče, odlučili da je okolica Vjesnika i cijela lijeva strana Savske ulice druga parkirna zona. Kako nisam menađer u javnom poduzeću ne mogu si priuštiti plaćanje parkinga koje je ionako ograničeno na dva sata ili 120 minuta, a ja radim punih osam sati. Ne mogu dobiti niti parkirnu kartu jer nisam stanar u spomenutom dijelu grada. Parkirališta oko Vjesnika su sada prazna jer tamo ljudi "delaju ko konji" kako bi vi rekli i ne mogu si priuštiti parking, pa masovno odlaze parkirati na zelenu površinu u Knežiji.

Osim toga, nigdje ne piše da je na toj zelenoj površini zabranjen parking pa sam mislio da ću vas lako, da oprostite, zajebat. Međutim, netko od vaših pametnih pravnika napisao je u zakonu o komunalnom redu da je zelena površina sva površina gdje nije označeno parkirno mjesto, pa ćete vi ovom prilikom, ispričavam se na izrazu, zajebat mene.

Ponavljam, prekršio sam vaš propis, ali zašto se sankcioniraju samo neki? Imate li vi možda posebne uređaje koji namirišu aute od sirotinje, umirovljenika, studenata i sl? Letimičnim pogledom na vaš parking u Strojarskoj ulici zaključio sam da su na meti oni koji se ne usude bosti sa rogatima.

Ako i dignete nekog tko vozi neku bjesniju pilu, sigurno znate da takvima nije problem platiti vaše izmišljene namete ili imaju nekoga tko će to srediti iznutra. Kad sam rekao jednom prijatelju što mi se dogodilo, odmah mi je rekao da se mogu žalit do mile volje i da mi to može riješiti samo netko "iz nutra". Ne bih nikad pristao da se to riješi "iz nutra", ali s obzirom na to da se to da riješiti na očito nelegalan način, kopiju ovog maila šaljem i na adresu državnog odvjetnika, koji će, ako ima osjećaj odgovornosti za svoj posao, vama u Holding poslati svoje specijalce pa da vidimo, oprosti na izrazu, kako svinja dere masnu krpu. (Znam da neće, ali nada umire zadnja).

Gospodine Gradonačelniče, ako se po zelenim površinama, parkirnim kartama, dnevnim kartama, gradskim pričuvama i ostalim dubiozima i bajkama kojih bi se posramio i Hans Christian Andersen, dere građanstvo glavnog nam grada, ali i ostatka države, molim vas da svoju socijalnu osjetljivost, s dužnim poštovanjem, zabijete u analni otvor. Koliko ste se vi puta pozvali na socijalu? I samom vam je jasno da ste licemjer, još malo i nadmašiti ćete i bivšeg premijera, ali i vašeg bivšeg stranačkog šega, čija vam je stranka omogućila deraćinu i kojoj to nije smetalo dok vi niste pomislili, da vas narodna masa, u najmanju ruku obožava i da ćete pobjeći na zelene površine Pantovčaka i iz tzv. najjače oporbene stranke.

Stanje mog tekućeg računa do 17 sati, 29. ožujka 2010. godine iznosilo je 499 kuna. Nakon plaćanja kazne za odvoz automobila bio sam u minusu jednu kunu, kad sam platio kaznu za zauzimanje zelene povšrine biti ću u minusu 801 kunu plus pet kuna poštarine. Ne treba zaboraviti da u međuvremenu moram jesti i natočiti auto u nadi da ga vaša divizija sa ponižavanje građane opet neće oteti. Sve u svemu, do plaće bi mogao biti u minusu i preko 3000 kuna, a to nije baš lijepo, jer će mi na minus sjesti i gospodin Franjo Luković, kod kojeg imam otvoren tekući račun. Znam znam, banke nisu socijalne ustanove, ali što mogu kad mi poslodavac kasni sa plaćom, a i doprinosi nisu plaćeni već šest mjeseci, pa zapravo radim na crno.

Dakle, ja ću biti u debelom minusu, možda koji put i malo gladan, ali nema veze, moja savjest će biti čista - neću se više parkirati na zelenim površinama, na sve sam platio PDV (ministre Šuker,ovo se odnosi na vas) i vašu kaznu. Molim vas odmorite oči, tek sad krećemo u analizu problema.

Zašto se građani ove drage nam i teško oslobođene zemlje tako pljačkaju? (Jedna privatna stvar, nisam ni lijevo niti desno orijentiran, ne želim da moje pismo shvatite kao nastavak Komunističkog manifesta niti Mein Kampfa niti kao neki promašeni politički pamfletić). Dakle, idemo konačno priznati zašto su četiri milijuna Hrvata svakodnevno na udaru raznih institucija? Zašto? Vrlo jednostavno, zato jer ste nas Vi, mislim da visoku i srednju politiku, visoki i srednji menađžment, ostali visoki organi vlasti, svojom nesposobnošću od osamostaljenja (ali i ranije), uz poniznu ispriku, jebete.

Dolazimo do sljedećeg pitanja - zašto svakodnevno općite s nama? Vrlo jednostavno, zato jer ne znate što radite i jer ste nesposobni za bilo kakav ozbiljniji posao. Nažalost, narod ove zemlje nije mogao izabrati nikog drugog pa smo svi skupa došli do tu gdje smo danas. Bez alternative. Kao što sam spomenuo, redovito sa izlazio na izbore jer mislim da je to moja građanska dužnost. Tek sad priznajem da niti jednom do da sada nisam imao za koga glasati jer ste svi Vi, promašili zanimanja.

Pogledajmo konkretan primjer, Bandićtown, pardon, Zagreb. Zašto je grad u bankrotu kojeg ne želite priznati? Zbog mene koji plaćam prirez ili zbog gradonačelnika i gradske skupštine koja je u vrijeme svog vladanja napravila sljedeće:

1 X Uređivanje Bundeka, koji ne prihoduje niti jednu kunu.

1 X Uređivanje staze na Sljemenu na kojoj se skijaju oni koji stignu na skijanje i neki debeli švabe i norvežani, koji jedanput godišnje nastupaju na tzv. Snježnoj Kraljici koja, kao niti cijela staza ne posluje sa dobiti, da ne kažem da ne prihoduje jednu kunu. (Molim vas da si međunarodnu promociju Hrvatske preko utrke na Sljemenu, zabijete u analni otvor - sama promocija ne prihoduje niti jednu kunu, a većina Svijeta i dalje misli da smo mi bivša Sovjetska republika ili nas znaju kao zemlju krajnje nekulturnih navijača, koji osim : "ubij Srbina, ubij Kranjca, ubij kako kome paše, ne znaju navijati)

1x gradnja rukometne Arena koju Ingra mora prodati nekom strancu jer se, pazite sad, ne isplati, dakle, prihoduje koju kunu, ali daleko više rashoduje. (Osobno mislim da je građenje rukometnih arena potez u rangu zločina protiv čovječnosti dok po bolnicama pada žbuka na trudnice i dok na burzi posao čeka više od 300.000 građana).

1X cijeli slučaj dinamovog stadiona (BBB, molim vas budimo realni, utakmice nedjeljom vas niti hrane niti oblače, niti plaćaju kazne za parkiranje na zelenim površinama). Dakle, Maksimir, ne prihoduje niti jednu kunu, gubi milijune, a treba napomenuti da tamo vlada zemljak gosp. Bandića, gosp. Mamić, koji bi u svakoj ozbiljnijoj zemlji i demokraciji već odavno bio poslan na liječenje. Ne želim nikoga uvrijedi, ali ako je netko bolestan treba mu pomoći.

1X organizacija gradske uprave i Holdinga koja ne radi ništa drugo osim legalne pljačke sirotinje i obilazi razne projekte koje treba napraviti poput - sveučilišne bolnice, koja je na listi prioriteta očito ispod Arene Zagreb ili kupanja na Bundeku.

Da sad ne nabrajam, sve u svemu, zadnjih 15 godina radilo se na projektima koji ništa ne proizvode i na koje su otišli novci, koje sam vam ja kao porezni obveznik dao?! Nažalost, tako nije samo u Zagrebu nego u cijeloj zemlji. Svi šute i gutaju, plaćaju izmišljene kazne, harač, PDV od 23 posto itd. A zašto? Zbog vas, zbog vaših proračuna, za koje ne želite priznati da su prazni, zbog vaših voznih parkova koje pauci ne diraju, zbog autoputa po kojem se ja nisam vozio jer si ne mogu priuštiti plaćanje cestarine, zbog toga jer treba namiriti dugove u HPB-u, Podravci, HAC-u, HŽ-u, Ini, Zagrebačkom Holdingu i ostalim firmama koje su vaši ljudi "iz nutra" okrali ili uništili vlastitom nesposobnošću. Vas s tim nije briga, jer u našoj Domovini sve prolazi nekaženjeno.

Treba li primjer? Žužul, Sanader, Polačec, Kosor, Bandić, Milanović, Bozanić, Mamić itd itd - svi navedeni i još X njih u jednom je momentu bilo optuženo za neku malverzaciju. Sve to stoji, ne događa se ništa, sve će pasti u zastaru i svi će se izvući jer imaju nekoga "nutra". Ja nemam nikoga "nutra" i moj rok za plaćanje kazne je osam dana - kao u Sjevernoj Koreji - bez suca, bez obrane, žali se ali đžaba, kriv si - plati.

Vidite kako je obostran naš odnos - ja plaćam za vaše grijehe. Nisam toliko sebičan da pod "ja" mislim samo na sebe, ljudi poput "ja" su većina u ovoj nesretnoj zemlji, i da, mladi ljudi poput mene, gledaju da napuste napuste ovu zemlju. Ne zato jer nisu domoljubi, ne zato jer imaju nešto protiv Hrvatske, već zato jer se pokraj vas ne da živjeti. Zašto zasnovati obitelj i napraviti dijete?

Da ga vaša djeca danas sutra deru kao što vi dere mene? Nadam se da smo i ja i moja bolja polovica zdravi i plodni i da možemo imati dijete jer ćemo inače moramo ići u Sloveniju kako bi mogli nastaviti život, jer se kod nas, zahvaljući Vlasi to ne smije. Naime, svi znamo kako umjetna oplodnja, prema vladajućoj stranci nije "prirodna", a što je najgore nije niti "katolička" jer se dobar Hrvat-Katolik ne boji siromaštva dok na njega odozgo gleda uzoriti anđeoski zbor. (Pokušao sam se par puta moliti, ali moja kazna za parkiranje ne zelenoj površini i dalje ostaje neplaćena, a ja i dalje plaćam porez). P.S. Svi oni parovi koji ne mogu imati djecu također se mole, ali oplodnju ženske jajne stanice može napraviti samo neki ljubazni doktor u Mariboru, jer to kod nas nije legalno. Zašto?

Zato da na moju trudnu ženu danas sutra padne komad žbuke u bolnici ili da umrem dok čekam kemoterapiju, dok se istovremeno milijuni troše na autoputeve, sanaciju vaših proračuna, financiranje većinske nam religije, financiranje onih 600 nesretnika u Afganistanu, finaciranje NATO-a i Europske Unije, koja će vas kao i Grčku, s dužnim poštovanje i uz ispriku, zajebati prvom prilikom? Jeste nam pomogli, svaka vam čast, ući ćemo u Europu. Ali ulazimo bez odgovora na pitanje kako ćete meni dati mirovinu kad na jednog umirovljenika dolazi samo jedan i pol djelatnik. Da, situacija je ista u Europi - ili nećemo doživjeti mirovinu ili je nećemo primati, bez obzira na to jesmo li plaćali kazne za parkiranje na zelenoj površini ili smo imali nekoga "nutra".

Zbunjen sam vašim načinom odlučivanja i vladanja, kao i što je i službenik u Strojarskoj ulici bio zbunjen kaznom koju mi je uručio. Nije mu bilo jasno zašto sam kažnjen, jer se i on redovito parkira na tom mjestu, ali do sada, izgleda nije bio sretan dobitnik vaše nagrade igre ili očito ima preskup automobil, kojeg vaši senzori za detekciju sirotinje ne mogu pronaći.

Ali mene su vrlo lako pronašli, istom lakoćom kojom ja prošli tjedan uplatio na račun ministarstva Prometa 800 kuna cestarine, na registraciji spomenutog vozila. Osim toga, HAK je od mene dobio 250 kuna za tehnički pregled koji je trajao tri minute jer je vozilo, bez obzira na godine, redovito održavano i ispravno kako ne bi zagađivalo zrak koji svi zajedno udišemo. A kad smo kod toga evo vam jedne ideje. Većina nas, već se odviknula od plaće, pa bi nam mogli uvesti porez na kisik, prije konačno odricanja od kisika. Obzirom na pohlepu vas bijelih ovratnika, čudno je kako možete udisati isti zrak koji većinska sirotinja već jednom izbaci iz svojih prljavih pluća.

Molim vas, u ovoj krizi, nastavite kao i do sada. Oporezujete mene i sve građane - zašto bi povećali stopu poreza Todoriću, Lukoviću, Mudriniću; zašto bi naplatili porez Rajiću, zašto bi istražili kriminalne radnje koje su osiromašile ovu zemlju. Pa to su ljudi koji su financirali vaše kampanje i omogućili vam da pljačku koja traje. Što je najžalosnije, dobar dio nas misli da ste vi spasitelji i da nas nitko drugi ne može izvući iz ove situacije. Pazite sad, ima ljudi koji vjeruju ministru Šukeru! Isti taj čovjek jednom je rekao da se Hrvatska prodajom obveznica ne zadužuje nego da povećava svoju ročnost! I to je prošlo. Ako mi povećamo svoju ročnost, molim vas dajte mi 100.000 eura, a ja ću vama dati komad papira na kojem piše: "Obveznica Zdravko Matušin". Jesam li ja vama sada dužan ili sam produžio svoju ročnost?


Promašili smo sve što se promašili dalo. Kad sam se ja javio na natječaj za posao pitali su me znam mi englenski. Dobio sam posao jer znam englenski vrlo dobro, a pazite, radim kao fizički radnik i to onaj najobičniji. Gospodin Gradonačelnik, gospođa Premijerka, gospoda Ministri i ostala ugledna gospoda nemaju pojma o jeziku kojeg djeca u osnovnoj školi znaju bolje nego Vi, velika legalna i legitimna Vlast. Spominjem taj primjer zbog svojeg problema koji je nastao uslijed parkiranja na zelenoj površini. Netko se slobodno parkira gdje hoće, netko ne smije. Netko mora znati engleski da bi dobio posao iako ne koristi strani jezik, a Vi, cirkusanti koji me predstavljate u bijelom svijetu na englenskom znate reći samo yes ili kao gospodin Gradonačenik "ke".

Kad smo kod "ke", prijeđimo na sljedeći slučaj. Gospodin gradonačelnik možete napraviti prometni prekršaj - udariti drugog sudionika u prometu u pobjeći. Da stvarno demonstrira svoju moć on i suspendira policajca koji ga je prijavio. I gospodin gradonačelnik ne mora nikome odgovarati, ne mora platiti kaznu, a sigurno je uspio izvuči i novce od neke "prijateljske" osiguravajuće kuće, poput Croatie, Jadranskog ili Euroherca, jel on ima nekoga "unutra". Ja svoj auto ne smijem parkirati u blato na Knežiji jer je to protuzakonito.

Dragi Gradonačelniče, iako sam daleko mlađi od vas sigurno sam duže vrijeme porezni obveznik od vas jer sam ja, pazite sad, rođen u ovoj zemlji, ne u onoj bivšoj. Osjećam se malo glupo, zato jer mi vi, i vama slični po glavnom gradu udarate kazne za krivi parking, dok ste vi istovremeno krivi narodu i Bogu u kojeg se kunete i što je najvažnije sami sebi. Nadam se da zbog vlastitih grijehova nećete prospavati mnoge noći, kao što ja zbog ove, koju je uzrokovala kazna od 1300 kuna, neću prespavati, jer je 1300 kuna u mojem buđžetu ogromna svota, zbog koje se treba dobro naživcirati i oznojiti.

Vjerojatno ste me do sada ili svi zamrzili ili ste ljudska bića pa suosjećate.

Pogledajmo koliko problema i zavrzlama proizlazi iz jedne kazne za parkiranje, kroz koju se može opisati vrijeme u kojem živimo uz sve njegove nedostatke i prednosti.

Gospodine Gradonačelniče, ostalo gospodo, uz sve nabrojeno, mogu vam reći da smo tek počeli. Zaključili smo da se ja na vašu kaznu neću žaliti, iako još imam novaca i vremena to mogu napraviti. Naime, u tzv. Obaveznom prekršajnom prilogu, meni vrijednom 800 kuna, stoji da moj poštanski broj, pazite sad, 41410. Dvostruka greška. Poštanski brojevi koji počinju sa 41... ukinuti su još tamo, ako se dobro sjećam, 1993. Osim toga, ako je došlo do zabune i ako ste trebali napisati poštanski broj 10410, ponovno ste pogriješili jer je moj broj 10253. (Da, dolazim iz ruralne sredine i znam poslati E-mail za razliku vas ju-bi-to genijalaca).

No to je tek banalna greškica. Kad sam shvatio da su Vaši specijalci oteli auto kojeg sam ja taj dan vozio, nazvao sam Strojarsku. Objasnim ljudima da to nije moj auto, već auto moje djevojke, s kojom (zasad) nisam u nikakvim vlasničko-pravnim odnosima te pitam mogu li dignuti auto samo temeljem prometne dozvole, koja je, tada još uvijek bila u vozilu. Nema problema, kaže mi Holdingov zaposlenik, koji je parkiran na istom kažnjivom parkingu kao i ja, ali se još nije našao na meti pauka, što smo doznali kasnije. Tako ja podignem auto od svoje djevojke na temelju njezine prometne koju sam izvadio iz auta koji nije moj. U međuvremenu tražili su me osobnu i napisali da sam ja bio vozač. Ali ja nisam bio vozač, ona je bila vozač, auto je njezin, ja s tim autom nemam ništa, ali su mene uredno zapisali kao vozača i na temelju osobne iskaznice ja sam digao auto i otišao 50 kilometara južno. Može li zakon biti šupljiji? Znači vama nije važno, hoće li auto podignuti njegov pravi vlasnik, podudara li adresa vlasnika sa adresom onog tko je došao pokupiti auto, znate li tko je vozio ili ne, vama je samo važno uzeti 1300 kuna, jer vam je voda došla do grla.

Banalan primjer može pokazati gdje živimo. Zanemaruju se svi zakoni kao bi se spasila stražnica manjine. Iste one manjine, koja će se kad spasi pozadinu opet kandidirati na izborima i govoriti o socijalnoj osjetljivosti. Ponavljam, nabijte si svoju socijalnu osjetljivost u anus - oporezovati dohotke iznad 3000 kuna i ne oporezovati kapitalnu dobit, to vi zovete socijalnom osjetljivošću? Netko tko je zaradio na torbarenju dionicama prodanog HT-a i kasnije na dividendi ne mora platiti porez, a ja na svoju neredovito crkavicu moram? Tri posto? Tri posto je tri posto ili tri puta više od poreza na kapitalnu dobit, koji iznosi nula posto.

Socijalna osjetljivost, nije li? Nemam niti jednu dionicu, hvala Bogu, kojem se većina navodno moli. Niste me kupili svojim predizbornim obećanjima i javnim ponudama koje će donijeti nevjerojatne zarade. Iako dolazim iz krajnje ruralne sredine, znam što je tržište kapitala, ali većina nas koji plaćamo kazne za parkiranje na zelenim površinama to ne zna. Svi mi smo u jednom trenutku nakon sloma samoupravnog socijalizma mislili da dolaze vremena kada ćemo svi imati uredski posao, tajnicu i bijelog Mercedesa. Međutim, vaša imbecilna zaduženja, ne-ulaganja u proizvodnju i izvoz, promašeni projekti i populistička politika koštali su nas godina života koje nikad nećemo moći vratiti. Nažalost i naša djeca, koju ćemo napraviti prirodnim putem - za vas drage dušobrižnike to znači jebanjem, vračati će vaše dugove.

Dok pišem ovo osjećam propadanje svoje plodnost tj. moji spermiji umiru od muke, pa ću oplodnju morati platiti Slovencima koji vas vozaju na par kvadrata mora jer mogu. Luka Kopar ionako ima deset puta veći promet od luke Rijeka, za koju vi mislite da je strateški važna. Jeste li toliko naivni?

Sve sam to izvukao iz primjera kazne za parkiranje na zelenoj površini. Koliko bi tek toga mogao izvući iz parcelizacije golf terena? Vjerojatno bi se nakon toga plakali....

Pišem već tri sata. Nisam gladan, jer ste mi ubili apetit, a ako ne jedam danas, moći ću jesti sutra - ergo, uštedio sam jedan obrok. Jedna iznimno draga gospodična čiji sam auto danas maknuo iz Strojarske, pitala me je upravo jesam li gotov.

Jesam li gotov? Neka ispovijed bude kompletna - jedan, da oprostite najobičniji šuft, zove se Fidel Castro, jednom je prilikom, kad je sam sebe branio, držao govor četiri sata. On je tom prilikom bio okrivljen za pokušaj državnoj udara. Kasnije je došao na vlast i ispostavilo se da je nakon 40 godina vladanja bio još gori vladar od vas prodavača magle. Kad je držao taj govor imao je nepunih 25 godina, kao i ja sada. Ja ne pokušavam doći na vlasti niti je želim, pa mislim da imam pravo na govor od osam sati, što znači da priprema pisanog govora mora trajati barem 24 sata. Ali to si ne mogu priuštiti. Jer sutra moram na posao kako bi mogao platiti vaš porez. Zato vam kažem, ako me ne poslušate, možete se smatrati najobičnijim sitnim dušama.

Mladi gospodin Castro svojevremeno svoj je govor naslovio sa "Povijest će me odriješiti". Na njegovu žalost, povijest ga neće odriješiti, jer je se ponašao arogantno kao i vi. Krenuo je zastupanjem interesa većine - radnika, umirovljenika, studenata. Kasnije je ih je bez problema bacao u tamnice i punio olovom. Vi nas, gospodo ne punite olovnim mecima, vi ste još veći licemjeri. Punite nas kamatnim mecima, poreznim mecima, religijskim mecima, mecima kruha i igara, mecima nacionalizma itd. Širite demokraciju, ljudska prava i globalizaciju, a to zapravo nije ništa više od legaliziranog, polaganog i bolnog smaknuća. Ponavljam treći puta, ne bi imao ništa protiv toga da svima date jednake šanse i da niste toliko prevrtljivi i arogantni, što ćete kad tad platiti.

Iste one ljude koji su vam dali moć vi ne samo zanemarujete, nego i ponižavate i porobljavate svojim odlukama. Pitam se, kako možete spavati i gledati u oči tom narodu koji vam je dao blagostanje koje on neće nikada imati? Kuda je nestala pravedna Hrvatska, Hrvatska istih prilika, Hrvatska mala Švicarska, Hrvatska mali Izrael, Hrvatska regionalni lider? Vidite li koliko ste nam gluposti servirali? Sve što imamo jest ono "Idemo dalje" koje u prijevodu znači idemo dalje u porobljavanje, pljačku i brigu za interese manjine? Idemo dalje ka plutokracije ili uvođenju "stališa". Ništa se nije promjenilo. Oporba? Oni nažalost, nisu vrijedni spomena, da se ne bi ponadali da pušem u njihovu trubu.

No, ne ne želim više pisati o nevažnim stvarima i smiješnim pojavama poput vas vlastodržaca. Ja ću na kraju krajeva, platiti svoju kaznu za "nepropisno" parkiranje, platiti ću PDV na sve što kupim itd. Vi ćete i dalje biti na vlasti, možda se nećete moći pogledati u ogledalo zbog svojih nedjela, možda hoćete jer imate nekog "nutra".

Ali ja ću i dalje biti u prednosti nad vama. Bit ću u prednosti jer ću čekati bolja vremena - zbacivanje okova i obveza koje ste mi nametnuli. Čekati ću vrijeme kad će ljudi stvarno postati ljudi i nadati se me minus od 3000 kuna neće pokopati. Nadam se da će vam moj doprinos pomoći održavanju vaše vlasti i nadam se da ćete nastaviti svoju politiku. To je jedini način da trgnete one generacije koje dolaze; spavat ću mirno svake noći u nadi da će se nešto promjeniti nabolje. Spavati ću mirno jer znam da vi nećete mirno spavati i moći ću se pogledati u ogledalo jer ću znati da će vas povijest osuditi. Povijest neće oprostiti moje propuste, ali će vaše sigurno osuditi, a ako ih ne osudi, vi nikada nećete biti slobodni, jer sloboda, kakvom je doživljavamo danas između ostalog ne postoji.

P.S. Ispričavam se zbog brojnih gramatičkih i pravopisnih greškaka. Prije nekoliko godina naivno sam se nadao da ću se moći akademski obrazovati. Nažalost, poslije odsluženja obveznog vojnog roka, morao sam se zaposliti, a moja primanja nisu mogla pokriti troškove školarine, koju je tada plaćao izvanredni student. Hvala svima!

Srdačan pozdrav i puno sreće,


Zdravko Matušin

Običan fizički radnik

P.P.S. Tekst je napisan u jednom dahu, 29. 03. 2010. godine.˝

- 12:00 - Reci da se čuje (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>