MODESTI BLEJZ

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

30.11.2010., utorak

Špije i beštije

*top secret

Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.
___________________________________-narodna-

Ne znam pratite li ovaj cirkus oko WikiLeaksa i objavljivanja tajnih dokumenata američke diplomacije? U opticaju su dokumenti od najbanalnije korenspodencije do raznoraznih analiza, špijunskih dojava isl. koji su nosili oznaku tajnosti, a vlasnici WikiLeaksa već najavljuju i skoro objavljivanje korporativnih i bankarskih tajnih dokumenata. Uglavnom, dokumenti cure, buri se ne nazire skori kraj, a direktno pogođeni Uncle Sam/SAD digao se na stražnje noge. Državna tajnica glavom i bradom Hillary Clinton pokazuje očnjake i prijeti velikim strašnim američkim riječima (a najstrašnija novomilenijska američka tvorenica je terorizam), dok se tvorci Internet stranica WikiLeaksa dosljedno drže svoje misije – svjetskoj javnosti objaviti sve što se od iste skrivalo i prikrivalo.

U saniranju štete panično se ne biraju sredstva. Prvo treba ubiti glasnika/zviždača i informaciju koju on donosi, jer je uvijek glasnik počinio zločin, a ne pravi zločinac koji se u onoj informaciji po svim izgledima krije. Ironiziram naravno, no ne bez pokrića. U tom se smaknuću po običaju koristi teško oružje, pa se izvlače riječi i rečenični sklopovi kao što su:

izdaja, izdajnici, ugrožena domovinska sigurnost, nacionalna sigurnost, nacionalni interesi, terorist, terorizam, neprijatelj u našim redovima, neprijatelj nikada ne spava, etc…

a kao uvijek, namjerno se zaboravljaju neke druge ključne riječi:

građanske slobode i pravo čovjeka.
(pogledati molim izvrstan film Predsjednička igra/Nothing But The Truth, sa Kate Beckinsale u glavnoj ulozi, koji propituje granicu (do)puštenog državnog terora i važnost slobode govora danas)
Ako samo malo obratite pažnju, u zraku ovih večeri pored mirisa pečenih kestena gotovo pa možete onjušiti i tragove hladnoratovske paranoje i paničnog straha, onaj skoro već zaboravljeni zadah znoja razotkrivenih špijuna i njihovih pijuna, koji se sada debelo pote unatoč niskim zimskim temperaturama.

U jednom od tih bezbrojnih trač-dopisa koje američki veleposlanici diljem svijeta šalju u svoju matičnu bazu, a koji neodoljivo nalikuju izdanjima 24, Arene, Glorije i sličnih žutih tiskovina, navodno stoji i kako je recimo Putin proračunat, Berlusconi tašt, a afganistanski predsjednik paranoičan. Zašto se oko naizgled ničega diže toliko prašine? Zaslužuju li ovakve informacije oznaku tajnosti, jesu li bitne ili nebitne, vrijede li one ili su potpuno promašene?

Osvrnut ću se primjera radi samo na ovo posljednje. S obzirom da moć afganistanskog predsjednika jedva doseže recimo dvorište njegove bunkerirane palače (to jest - niti šire granice Kabula), da mu svaki taliban u ostatku zemlje radi o glavi, a od Amerikanaca ga (čija je marioneta) vjerojatno više prezire samo njegov vlastiti narod – čovjekova mi se paranoja čini sasvim opravdanom. No opet kad već govorimo o njoj, povijest je dokazala da je SAD u paranoji neprikosnoveni prvak, kao i u dubokom nerazumijevanju situacije na terenu. Za ovu tvrdnju, ako vam ovaj zadnji argument nije dovoljan, pa ni reminiscencija na Hladni rat, kao dodatni argument uzmite i Irak.

Mnogi će se prelako upecati na udicu kako ovdje nije riječ o sadržaju samih informacija, već o pravu diplomacije na povjerljivost i diskreciju. Kao da je riječ o neukusnom rasparčavanju intimnih ljubavnih pisama. Ovo možda i jesu ljubavna pisma, ali sa predumišljajem. Ovdje se o ničemu drugome ni ne radi nego baš o sadržaju tih pisama, koja bi mogla biti itekako kompromitirajuća za ljubavnika, CIAu - SAD… koji bi se barem htjeo ljubavnikom predstavljati. Utoliko se doista mogu složiti da je u tijeku jedno veliko do sada neviđeno razotkrivanje, kiks, podbačaj, sramota CIAe, dapače i razotkrivanje i otkrivanje, ali – tople vode.

Zar je itko sumnjao da se špije špijaju. Zar je itko sumnjao da SAD kao svjetski policajac nije neoprezno bahat. Zar da ih zbog toga žalimo? Ma hajte molim vas.
Neupitno pravo diplomacije na autentične informacije sa terena je budimo iskreni - samo okvir za dodatnu špijunsku djelatnost. Pa predmet špijuniranja bio nestašni veleposlanik koji voli striptizete ili visoko pozicionirani general sa prstom na nuklearnom okidaču, bila informacija voajerizam ili profesionalizam – ona je špijunska dojava.

No kao i uvijek, kad se špije špijaju, špije očekuju da njihovo špijanje u prećutnoj saradnji sa ostatkom sveta – ostane tajna. U suprotnom slučaju - padaju njihove kule od karata. Ako njihova tajna djelatnost nije tajna onda ona gubi na samododijeljenoj važnosti, baš kao i njihovo zanimanje špijuna. A to nije dopustivo, ne u svijetu tajni, laži i samobitnih špija.

U ovakvim se situacijama uvijek prisjetim Ruske kuće, filma i romana majstora žanra Johna Le Carrea, najvećeg pisca hladnoratovskog i posthladnoratovskog špijunskog romana današnjice. Nema situacije ili obrata u svijetu špijunaže koju Le Carre u svojim romanima nije predvidio, pa je tako i ovu aktualnu priču sa WikiLeaks pokrio još u prošlom stoljeću. U Ruskoj kući postoji taj lik profesora kojeg glumi Sean Connery i koji ima neke tri knjižice nekakvih sovjetskih tajni. Kroz cijeli ga film naganjaju i ucjenjuju suprotstavljene strane, pritišću ga i hladnoratovski istok i zapad i sjever i jug - jer bi svi htjeli te njegove knjižice, a za njega i ljudske živote im se živo hebe. On se tu usput čak uspije i zaljubiti u Michelle Pfeiffer, ali ni u tome mu nema budućnosti ako nekako ne riješi svoj problem egzistiranja između čekića i nakovnja, a problem je što odabirom jedne strane izdaje drugu, a odabirom druge izdaje prvu – a obje mu rade o glavi. Ono čime me Le Carre oduševio u ovoj priči je rješenje, odnosno iskorak iz naših ograničenih ideoloških okvira, koji donosi na kraju romana/filma. Da vam ne kvarim doživljaj ukoliko niste upoznati s radnjom, reći ću ukratko – profesor na kraju doista predaje tajne, uz neke garancije koje mu osiguravaju živu glavu na ramenima, kako i što neću vam otkriti, no najbitniji je zapravo sam zaključak romana koji glasi otprilike ovako:
Postoje li tajne toliko bitne da bi zbog njih ostatak svijeta morao biti njihov taoc i žrtva? Ne.
Vrijedi li zbog ideologije (države!) koja je toliko sama sebi bitna i u ime njenih tajni žrtvovati sama sebe odnosno žrtvovati pojedinca? Ne.


Le Carre je zapravo donio jednu utopijsku zamisao, odnosno nadu, da bi se svi svjetski problemi vrlo brzo riješili samo da se svi usuglasimo ne pristati na zakulisne igre i ne mariti za takozvane Tajne i one koji nam te tajne nameću kao Dogme. Princip koji bi recimo u startu onemogućio okvalificirati identitete ubojica obitelji Zec - tajnom od državnog i nacionalnog interesa. Le Carre je iznio ideju koja mi se strašno sviđa, ali je malo vjerojatna s obzirom na karakteristike ljudskog roda i našu sklonost muljanju i netransparentnosti.

Mnogi će sada i u ovoj situaciji krenuti sa krajnje besmislenim teorijama urote, baš kao što je to bilo i poslije Blizanaca, pa optuživati SAD da su napale samu sebe, sve na tragu onog bezobraznog i lukavog Ahmadinedžada koji stvarno zna provocirati trkeljajući budalaštine i valjajući bisere kad treba i kad ne treba. Svima koji su skloni vjerovati njegovim izjavama preporučujem proučiti njegov komentar na prvi iranski bespilotni bombarder nazvan “karrar” ili “napadač” za kojega je ustvrdio da je: ´Ambasador smrti za neprijatelje čovječnosti, a glavna poruka aviona su mir i prijateljstvo´ rolleyes
Ma bravo Ahmi, duhovit si ko´ smrt. No sklona sam opet vjerovati i vjestici koja je iz Irana stigla neki dan, da su Ameri i Izraelci, CIA i Mossad, smakli dva iranska nuklearna stručnjaka usred Teherana, jer razloga za takvo smaknuće ima - Jenkijima i Židovima iranski je nuklearni program odavno trn u oku.

Tajne i laži su zapravo jedan velik i plodonosan biznis. Ne mislim na laži za koje kažu da znaju biti korisne, one male svakodnevne laži koje ne donose lovu. Na primjer kao u slučaju jedne starije gospođe koju je televizijska ekipa neki dan zaustavila pitati koristi li se ona malim lažima i kada je zadnji put slagala, a ona će na to kao iz topa: Je, kaj ne, lagala sam kćerki pred dve minute na mobitel da bum joj kupila nešto kaj joj ne bum kupila!
Na začuđeno pitanje novinarke a zašto ne, gospođa se nasmijala i tako iskreno rekla: Pa kaj gospodična, to joj tak ni tak ne treba!
Na ovakve se laži možemo samo iskreno nasmijati, no u velikoj slici, slici velikih igrača, a ne slici ove gospođe iz naroda - tajne donose lovu, špijanje donosi beneficije. Posljedice istog su prihvatljiva kolaterala, a za špijunski biznis i ne uvijek negativna. Rat možda jest diplomatski podbačaj, ali ne mora biti i financijski gubitak – dapače. Rat je za takve samo zlatni rudnik. Da bi običan mali čovjek donekle mogao dokučiti mentalni sklop tih špija on špijunski posao treba promatrati kao veliki korporacijski sklop - špijunski posao je posao kao i svaki drugi. Oni sebe smatraju poslovnjacima, domoljubima, patriotima, nacionalistima, gospodarstvenicima, poduzetnicima - i koristit će koji god nazivnik i što god je potrebno da bi opravdali posljedice svoga djelovanja i bezbrojne leševe preko kojih se gazi. Gadljivo i nemoralno, ali sustav tajni i laži tako funkcionira.
..................................................
......................................................................................
Ne treba sumnjati da će i ovaj promašaj američkih tajnih službi samim tajnim, ali i javnim, službama biti - samo još jedan izgovor za sljedeći korak poslije 11.rujna ka kontroliranom društvu, još jedan korak bliže totalitarnom društvu, društvu u kojemu se savjestan akt pojedinca tretira kao izdaja, a ne kao glas građanske savjesti i demokratskog građanskog neposluha.

Navodno se jedan dio objavljenih tajnih dokumenata dotiče i naših krajeva, spominje se Slovenija kojoj je navodno uvjet za posjet Obame bio prihvat zatočenika iz Guantanama (mislim da su Slovenci i ne samo Slovenci precijenili Obamu). No kad su se Slovenci prodali tako jeftino, opravdano se upitati za koliko se prodala Hrvatska kao friška članica NATOa? Vrijedi li ičemu ta tajna? Bi li je voljeli znati? Već smo naučili da nam naša vlastita Vlada ne otkriva ama baš ništa, od tajnih ugovora do popisa branitelja, no eto, uvijek nam preostaje nada - WikiLeaks. Nada umire posljednja.
Možda nam se jednog dana otkrije i sadržaj onih telefonskih razgovora crvenog telefona, one direktne telefonske linije između Zagreba i Beograda, između Slobe i Franceka, dok su zemlje bile u najljućem ratu, o čemu su njih dvojica razglabali… igrali šah možda? Lovac na C4, a ovaj njemu kraljica jede lovca B6 i top uzima pijuna? Izvlačili kuglice kao onaj stari na reklami nacionalne lutrije? Igrali igre, predsjedničke igre, ratne igre, igrice, kuglice… no da, baš im nekako pristaju.

Možda bi probavljanje svih tih tajni bio lakši posao da se od nekih tajni toliko čovjeku ne okreće želudac.

Za kraj se moram prisjetiti jednog starog-staroooog crtića Blufonci, crtića za kojeg sam tek sada, u kontekstu svih ovih događaja, zapravo skužila da se u originalu zove The Bluffers – Bleferi. Vrlo prigodno.

Radnja ovog crtića, kojeg se vjerujem sjećate, događala se u tajnovitoj šumskoj zemlji zvanoj Blufonia, gdje grupica simpatičnih životinjica pokušava sačuvati zadnje ostatke šume od okrutnog i pohlepnog vladara ogromne glave, tiranina zvanog - Misteriozo. Blufonia je nekad bila zemlja u kojoj je vladao mir i prijateljstvo, no tada je zločesti Misteriozo donio tehnologiju i svoju ´Tajnu veeeeeelike moći´ kojom namjerava čitavo šumsko područje pretvoriti u beton. Blufonci su iz epizode u epizodu opsjednuti potragom za Misteriozovom Tajnom jer vjeruju da će tako zaustaviti njegovo vladanje, spasiti svijet od uništenja i vratiti Blufoniju u stanje u kojem je nekad bila.
No do kraja crtića, ni mi - ni Blufonci, nismo uspjeli otkriti koju je to veliku Tajnu Misteriozo skrivao.

Želite li da vam ja konačno, dvadeset godina nakon emitiranja tog crtića, otkrijem tu veeeeliku TAJNU? eek
Znate li koja je to velika Misteriozova TAJNA veeeeelike moći koju su današnji svjetski lažovi spremni skrivati preko leševa drugih? Znate li koja je to velika Misteriozova TAJNA zbog koje danas SAD i Hillary pred novinarima šize, baš kao što su to nekad činili nobelovac Kissinger i ostale perjanice diplomacije i demokracije? Znate koja je bleferska TAJNA blefera? Ta TAJNA je zapravo javna...



Your head is full of skeams to turn the world around,
Svi ti ludi sni - ne vrijede ni para pet...


Tajna je da tajne nema – Misteriozo je jedan najobičniji bezveznjak.
U pluralu - bezveznjaci. Oni su najobičniji lažljivi bezveznjaci.


A tragedija ovog svijeta je da bezveznjacima dopušta nametati svoja bezveznjačka pravila ponašanja, svoj beskrupulozni poredak - kojima, na koncu, tim istim svijetom drmaju na blef namcor
- 21:00 - Reci da se čuje (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>