MODESTI BLEJZ

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

08.03.2013., petak

Pravo Muško/Pravo Žensko

Bježao od žene kroz prozor pa pao s osmog kata

S velikim se simpatijama sjećam priče jednog profesionalnog igrača američkog nogometa (ragbija), jedne na ćelavo izbrijane crne mrge od kakvih 120 kila žive vage (kao onaj mišićavko u crtiću), koji se odlučio natjecati u američkoj verziji Plesa sa zvijezdama. Reakcije njegovih kolega suigrača, inače američkih sportskih simbola sirove muževnosti, nakon što im je u svlačionici objavio svoju odluku da će javno plesati klasične plesove, bile su više nego podrugljive, a otprilike su se svodile na ovdje uljepšano pitanje „Pa zar tebe muškarčinu neće biti sram plesati kao kakvu Pi?!“. On im je pun životne radosti, entuzijazma i samopouzdanja, iskreno se čudeći njihovim porugama, odgovorio otprilike „Zašto bi me plesanje činilo manjim muškarcem, idem naučiti nešto što do sada nisam znao i pri tom se ludo zabaviti“. I čovjek se doista zabavio. Te sezone Plesa sa zvijezdama nije bio najbolji, ali sigurno ni najgori, a na iznenađenje svih čak se pokazao izuzetno nadaren, nimalo time ne narušavajući sliku muževnog sportaša, dapače, on je svoju muževnost svojom nesputanošću, samopouzdanjem i elanom samo podcrtao (na svoj ponos i ponos svoje supruge i obitelji).

Ta mi je pričica neki dan isplivala iz sjećanja dok sam čitala sličnu vjesticu o bivšem turskom nogometnom reprezentativcu Ilhanu Mansizu (37) koji se, nakon prekida nogometne karijere, u svojim tridesetim okrenuo umjetničkom klizanju sa ciljem nastupa na Olimpijskim igrama u Sočiju 2014.g., iako, pazite - nikad prije u životu nije stao na klizaljke.

Naravno, nije trebalo dugo čekati na brojne (većinom muške) reakcije koje se, riječima jednog mačoa sa domaćih portala, mogu svesti na kratak komentar „Nikad nije kasno postati peder“. Zapravo očekivan komentar, jer je i Ilhan, kao i onaj američki nogometaš, iskorakom iz društvenog okvira nekakve prototipne muškosti (tipično „muških“ sportova kao što su nogomet ili ragbi) i okušavanjem u području (plesu, klizanju) koje se u mačističkom društvu ne doživljava dovoljno muževnim (već gay), postao idealna meta poruge.

No mene su u cijeloj priči najviše zadivili upravo nogometaševa hrabrost, predanost i samopouzdanje. Čovjek je takoreći napucavanjem lopte i hrabrim izlaskom na led dokazao da ima muda. Što je odlika pravog muškarca, pa bio on svojom orijentacijom straight ili gay.

Samopouzdanje, samosvijest, zrelost, ostvarenost, svoje Ja kao ključan faktor svakog čovjeka (muškarca i žene). Jer što bi jednom zrelom, otvorenom, ostvarenom i samopouzdanom muškarcu smetalo što tko o njemu i njegovim postupcima misli? Takav se ne osvrće na „dobronamjerne“ savjete/smjernice (a zapravo mjerila) predrasudne okoline, već uzdignuta čela gazi svojim putem. Go Wolverine!



No iako navodno zreo, moderan, ostvaren i obrazovan muškarac, čak i Boran-aga, trenutno najpopularniji Turčin u Hrvata, neku večer zamjera uznevjerenoj Sili:

- Nitko ne smije voljeti ženu koju ja volim. Niti je smije htjeti vidjeti. I ne smije mu nedostajati. Čak ni u glavi ili snovima. Nikada. U ovoj kući živi žena koju volim više od sebe, kojoj sam predao svoju dušu i bez koje bi mi bilo draže umrijeti nego živjeti! I sada kad netko dođe u kuću, pogleda je u oči, u lice i razgovara s njom, ja bih to trebao prihvatiti?!

Aaaaaaaaa, ona je (ti si) samo moja! –bubetajući šakama o prsa, zaurlao je „džungli et orbi“ veliki gorila Boran, alfa-aga-mužjak čopora/plemena Gendžo. Podcrtajmo još jednom:

„I sada kad netko dođe u kuću, pogleda je u oči, u lice i razgovara s njom, ja bih to trebao prihvatiti?!“

Helou?!

Pa da Boran-aga, upravo to, ta čemu tolika drama, iščuđavanje, gnjev? Ti bi „to“ trebao moći prihvatiti, kao normalna osoba, odrastao čovjek i zreo muškarac.

Ali što bi za Borana toliko nepojmljivo „to“ zapravo bilo? Definirajmo to za njega sporno „to“ zbog kojeg se obrazovani mladi aga pod perom scenarista našao samo korak od talibanskog pokrivanja vlastite žene od glave do pete, da joj slučajno tko ne bi u njegovoj kući pogledao u lice i oči, ili razgovarao s njom.

„To“ je podsjetnik na Dan žena

Njemu toliko neprihvatljivo, gadljivo i nezamislivo „to“, što on svojoj ženi toliko gnjevno i iracionalno predbacuje, u ovom bi slučaju bila elementarna civilizacijska spoznaja da njegova žena (Sila), i uostalom sve žene, nisu i ne mogu biti nečije (muževo) vlasništvo, imovina ili komad namještaja, već slobodne i samostalne osobe, osobe slobodne uvijek i svugdje odlučivati o sebi i svom životu, ravnopravne muškarcima u svakom pogledu. I da supružništvo nikome ne daje vlast (vlasništvo) nad svojim životnim partnerom (uostalom, značenje riječi partner bi trebalo govoriti dovoljno jasno).

„Nitko ne smije voljeti ženu koju ja volim. Niti je smije htjeti vidjeti. I ne smije mu nedostajati. Čak ni u glavi ili snovima. Nikada.“

Čuj da ne smije postati predmet nečijih snova, wtf!? Kao prvo, pa što ako je u nečijim snovima? I kao drugo, kao da sanjana strana u tome ima ikakvu moć odluke?!

Ali što je uopće uzrokovalo ovoliku dramu i uskovitlalo orkansku buru u balkanskoj mačo duši Boran-age? Možda kakav zločin njegove mlade supruge, kakvo etički neprilično ponašanje s njene strane? Ma baš ništa takvo. Ono što je iz inače uglađenog mladog age na površinu nanovo izvuklo posesivnog primitivca i najblaže rečeno kapitalnu budaletinu u rangu onih američkih ragbijaša iz svlačionice ili zajedljivih komentatora sa portala, posjet je mladog Emrea (inače bivšeg Silinog momka i njenog sadašnjeg poslovnog partnera) njegovoj supruzi, kojeg je potom ekspresno i na silu otpravio na prvi avion za Istanbul kao kakvu vreću krumpira.

Riječima jednog vjernog gledatelja i komentatora serije „aaa,jest ovaj Boran-aga bolesno ljubomoran,tesko Sili sa njim,ajme“.

Boran-aga je doista bolesno ljubomoran, no on (i ne samo on) ne staje na tome, već problem seže puno dublje.
Nešto kasnije na drugom kraju mahale, perući savjest u razgovoru sa najboljim prijateljem Abajem, ljubomorko Boran, uvjerava frenda i sebe - To je bio jedini način Abaju.

Zar?! Jedini način? Mentalnom sklopu zabetoniranom u mačizam očito ne pada na pamet neka druga solucija, ona mu uopće nije zamisliva. No taj mentalni sklop nije tu od jučer.

Sila u svome bijesnom suprugu od početka uočava nedostatak zrelog postupanja (i pri tom ne može vjerovati da muškarac kojeg voli može ponekad biti takav primitivac), kojim bi izgrađena osoba hrabro otpilila svaki prigovor tipičnih testosteronskih muškarčina iz svlačionice, čopora ili plemena. Ona uz nevjericu uočava njegovo periodično isključivanje razuma i kapitulaciju osobina koje jednog muškarca zapravo čine muškarcem (i ženu ženom).

Mogao je i mirnije reagirati –tuži se tužna Sila sestri ljutog Boran-age.

No Narin joj odgovara – Nije. Jer je ljubomoran kad je riječ o tebi. Naša je obitelj takva. Nemoj da te to žalosti.

Ali nisam ništa loše učinila –našla se, ni kriva ni dužna, ponovo opravdavati Sila.

Kćeri, ljubomoran je, to je sve –savjetuje je i vlastita majka, pa dodaje –Zašto je uopće došao? Da nije došao, ovo se ne bi dogodilo (op.a. pri tom ne cilja na ljubomornog Borana, već na Emrea kao krivca koji unosi smutnju).

Dakle nije u pitanju samo ljubomoran muž, problem je kudikamo veći. Ne bije mlada supruga boj (samo) s njegovom dječačkom ljubomorom, već je u pitanju cijela zajednica koja ljubav mjeri ljubomorom, odnosno s ljubomorom je izjednačuje, pa tu istu ljubomoru koristi kao mjernu jedinicu (supružničke) ljubavi! To je boj s nakaradnim mjerilom vrijednosti. Društvo koje u vrednovanju muškosti ne koristi osobine kao što su razumijevanje, povjerenje, uvažavanje, odanost, nježnost, suosjećajnost, već – ljubomoru. Ljubomora odnosno posesivnost kao dokaz i mjerilo ljubavi!

I tako svi u toj zajednici osamljenu Silu (palu s nekog drugog planeta) uvjeravaju da je ljubomora (nezrelost) njenog muža ok, „normalan“ iskaz ljubavi s kojim se ona treba pomiriti i čak je prihvaćati s odobravanjem, simpatijom (zahvalnošću!). A opet, ona kao emancipirana mlada žena vrlo dobro zna da u takvom ponašanju, koliko god za takvu tradicionalnu i primitivnu sredinu ono bilo „normalno“, ama baš ništa nije ok. I da ljubomora nije isto što i ljubav. I da se muškost ne dokazuje isključivanjem razuma. I da bi se, umjesto nje, trebao pravdati i ispričavati jedino njen ljubomorni muž zbog svojih iracionalnih postupaka (koji su paradoksalno u potpunom skladu s očekivanjima okoline da bude ljubomorni krelac, jer takvim ponašanjem u očima društva on dokazuje svoju muškost).

Boran vrlo brzo pred prijateljem i sam ogoljava dualnu suštinu svojeg ljubomornog ponašanja – Odjednom sam pomislio da bi me Sila mogla ostaviti. Ne znam... jesam li postupio dobro ili loše. No nisam imao drugog izbora. On (misli na Emrea) mora biti daleko od nas.

Dualnu, jer je srž svakog ljubomornog ponašanja, naravno, intimni strah pojedinca koji proizlazi iz njegove nesigurnosti i nezrelosti. A ljubomora je samo manifestacija tih kompleksa. No kako smo već rekli, u ovom se slučaju, osim individualne nezrelosti, radi i o ispunjavanju mjerila (očekivanja) zajednice.

Prijatelj ga na to podsjeća na detalj kojeg je u svom izigravanju gorile sasvim zaboravio – A Sila?

Na što Boran odgovara – A što je mogla? Nisam je ni pitao.


I eto ljudskog, intelektualnog, a na koncu i supružničkog poraza tipičnog mačiste. Volim te, ali te ne doživljavam! On mišljenje (razum, integritet, osobnost) svoje supruge uopće nije ni uzeo u obzir. Jednostrano je djelovao kao da ono ne postoji, pod izgovorom velike ljubavi prema njoj. On nju uopće nije ništa ni pitao, jer njeno mišljenje u ovom slučaju ne igra nikakvu ulogu. Glavnu ulogu igra mišljenje okoline! Što će ljudi reći. Pa kao uplašeni školarac, ali i društveni alfa-mužjak, izvršava svoju dužnost i dokazuje/brani svoju muškost, sprašivši Emrea (u njegovom umu potencijalnog suparnika) na prvi avion, pod izgovorom ljubavi prema ženi čije mišljenje mu očito znači vrlo malo tj. apsolutno ništa. Jer nije tu bitna ona, njena nevinost ili krivnja, već očuvanje njegova ugleda, časti, muškosti pred očima zajednice. On apsurdno zna da ne zna je li postupio dobro ili loše, jer o tome nije ni razmišljao, a nije razmišljao jer društveni mehanizam očuvanja muškosti od njega to ni ne traži. Mačizam od svojih sljedbenika ne zahtijeva razmišljanje i etičko kategoriziranje, samo vlastito očuvanje, pod svaku cijenu (pa i kršenja etike).

Ako mu riječi (misao i osobnost) žene koju voli ne igraju nikakvu ulogu, što onda takav muškarac u toj ženi voli? Što od te žene uvjetuje da bi je mogao „voljeti“? Rekao je Boran i to:

– Do smrti to neću prihvatiti! Jasno, Sila?! Ako jednog dana to prihvatim i postanem miran kako ti želiš, ostavit ću te, Sila. A ako ja ne ostavim tebe, ti ostavi mene.

Boran uvjetuje ne samo slobodu ljubomore za sebe, već ljubomoru zahtijeva i od nje. Odgojen i zabludio u pogrešnim vrednovanjima, jedino po tome razaznaje prisutnost ljubavi. On zahtijeva poštivanje mjerila zajednice u kojoj žive, kolikogod ona nakaradna bila (svako suprugino propitivanje tih mjerila smatra prkošenjem, inaćenjem, tvrdoglavošću) i traži bezuvjetnu ljubav prema društvenoj ulozi koju igra, za što mu nije potrebna supruga-žena-partnerica, već poslušna supruga-ogledalo njegova položaja i njegove muškosti u društvu.

Osim što ljubav temelji na upitnim motivima, mjeri je i pogrešnim aršinom. Volim te, a kako znam da te volim? Znam jer sam ljubomoran! Kao pravog muškarca definira me želja za posjedovanjem!

Obrat

No što bi definiralo pravu ženu? Moram priznati da sam ne svojom voljom i s povelikom neugodom po medijima pratila brakorazvodnu trakavicu domaće glazbene zvijezde (?) koja se zatekla u nepoštednoj, ogorčenoj i nadasve mučnoj borbi sa bivšim suprugom za skrbništvo nad zajedničkim djetetom. Mediji su se naime, kao i sama akterka (svojim izljevima mučeničke ženskosti), pobrinuli da cjelokupnoj hrvatskoj javnosti (htjela to javnost ili ne) redovito voajerski serviraju obilate porcije intimnih ispovijedi iz bračne postelje bivših supružnika, cijelu povijest njihova braka i genezu suprugove prevare, često oslikane do neukusnih detalja.

Sve je skupa podsjećalo na nešto, zapravo već znamo na što:

"Nitko ne smije voljeti ženu (muškarca) koju ja volim. Niti je smije htjeti vidjeti. I ne smije mu nedostajati. Čak ni u glavi ili snovima. Nikada."

Ukratko, kroz mjesece vapaja po stranicama žutih tiskovina (Ja te volim, a ti me ne voliš! Uaaaaaa!) začinjenih mučeničkim suzama prevarene supruge (kupovanje sućutnih poena u javnosti) i štancanja raznoraznih optužbi na račun monstruoznog preljubništva bivšeg supruga, o bivšem se supružniku u Hrvatskoj izgradila slika jednog pokvarenog i moralno izopačenog perverznjaka, preljubnika, prevaranta i zlikovca, muškog smeća, zvijeri, maltene mitskog čudovišta, koje je povrh svega još i Slovenac! Pa je priča, od samog početka, besramno eksploatirala i taj moment, jer je aludirano kako svojim nehrvatskim državljanstvom, on, osvjedočeni seksualni pervertit, ne samo da želi majci oduzeti dijete, nego mora da su se sad i ti zli, perverzni Slovenci, i očito pristrani slovenski sudovi, koji „zna se“ mrze Hrvate – svi redom urotili protiv ispravne, seksualno nepokvarene, prave (polu)Hrvatice majke katolkinje i Republike Hrvatske same. Sve, jelte, sa ciljem da jednoj požrtvovnoj majci Hrvatici „zvanoj hrabrost“, majci žrtvi, prototipu ispravne mučeničke ženskosti, oduzmu dijete i tako na još jedan način ponize ni manje ni više nego zemlju Hrvatsku.

Eto, do te sulude i zapravo mučne razine je sve to skupa išlo.



No ovih je dana uslijedio nenadani obrat. Do sada nečujan bivši suprug, to medijski iskonstruirano rogato mitsko čudovište (koje su posljednjih godinu dana hrvatski mediji takvog zdušno oslikavali), napokon javno progovara i u par staloženih riječi iscrtava jednog sasvim drugačijeg čovjeka. Promišljenog, racionalnog i zrelog, bez rogova i papaka, čovjeka koji je nakon kraha prvog braka nastavio svoj život, zasnovao novu obitelj (oženivši ženu s kojom je u prvom braku počinio preljub), dobio drugo dijete, odgovorno vodi obiteljski posao i poručuje da ljudski može razumjeti povrijeđenost i poriv za osvetom bivše supruge, ali da bi bio najsretniji kad bi se on i bivša supruga, bez uplitanja sa strane, mogli dogovoriti oko skrbništa za njihovog sina.

Zbog boljitka tog ni krivog ni dužnog djeteta, želim im da to konačno i ostvare.

Zar „Sve smo mi Hurem“!?

Cijela ova priča nije navedena iz želje za guranjem nosa u tuđu postelju ili osude jednog ili drugog supružnika, jer na takvo što nitko od nas nema pravo niti za to ima osnove (nitko izvana ne može do kraja znati što se događa između dvoje ljudi u vezi; život nije pojednostavljena bajka u kojoj su likovi crno-bijeli i u kojoj se od početka zna tko je pozitivac a tko negativac, odnosno, u kojoj se tvrdi da postoji isključivi pozitivac i isključivi negativac), već zbog ilustracije, ovaj put – ženske verzije nezrelosti, koja jednako kao i muška može zagrabiti u iracionalnost, posesivnost, beskrupuloznost i dovesti do ozbiljnih posljedica, a sve pod patronatom i pokroviteljstvom mjerila i očekivanja okoline o tome kakva bi i prava žena trebala biti (izvana mučenica, svetica, žrtva, patnica, iza kulisa bešćutna i beskrupulozna ratnica).


Ni ženskizam (koji mučeništvo koristi kao oružje), ništa manje nego mačizam od muškaraca, od svojih sljedbenica ne zahtijeva razmišljanje i etičko kategoriziranje, već samo vlastito očuvanje, pod svaku cijenu (pa i kršenja etike).

Pa ni ovaj put nije naodmet podsjetnik o elementarnoj civilizacijskoj spoznaji da supružništvo nikome ne daje vlast (vlasništvo) nad svojim životnim partnerom (uostalom, značenje riječi partner bi trebalo govoriti dovoljno jasno), ma koliko netko potencijalno bio požrtvovan roditelj/majka, divna, vjerna i odana osoba, marljiv radnik, iznimno talentiran umjetnik i/ili još uvijek ludo zaljubljen u bivšeg/u. Jer ponovo je riječ o pogrešnom aršinovanju.

Muž/žena je počinio/la preljub, odlučio raskinuti brak, vezu, zajednicu u kojoj se više ne nalazi, odlučuje nastaviti dalje. Prevarena strana često je povrijeđena, zapanjena, šokirana, što je sve s ljudske strane razumljivo, ali nikakva posesivnost, dramatiziranje, čupanje kose, reklamiranje svojih vrlina a razapinjanje njegovih/njenih mana, ili prijetnje i ucjene bilo čim (a najtragičnije je kada se posegne za djecom kao oružjem prepucavanja), ne može jednog čovjeka na silu (za)držati pored drugog protiv njegove volje.

Očekivati ostanak od osobe koja ne želi ostati, u najmanju ruku nije razumno ni razumljivo. A siliti je na ostanak, već je nasilje (bilo ono pasivno ili aktivno).

Jer, opet velim, žene i muškarci nisu i ne mogu biti nečije (muževo/ženino) vlasništvo, imovina ili komad namještaja, već slobodne i samostalne osobe, osobe slobodne uvijek i svugdje odlučivati o sebi i svom životu, ravnopravne jedni drugima u svakom pogledu. Moj muž, da, moja žena, da, ali ne može biti i - moj/a muž/žena moje vlasništvo.

Esencija takvog mentalnog sklopa je recimo prikazana u postupcima Ajšinog (kućna pomoćnica obitelji Gendžo) supruga, koji je nesretnicu prebio, strpao u podrum i sputao u lance. Tučem je, maltretiram, gnjavim, zato što je volim! Pa od sve te silne ljubavi, ljubljene supruge padaju niza stepenice i završavaju u bolnici polomljenih rebara.

Ili se ljubljeni supruzi recimo spuštaju niz vezane lancune sa osmog kata, nut kao u slučaju onog letećeg Estonca.

Na prvo se čitanje te vjestice nisam mogla ne zapitati, uz priznajem dobru dozu zabavljenosti, kakva je to za ime bložje aždaja od žene i što mu je to jadničku radila kad je ovaj umjesto suočavanja s njom radije odabrao spasiti se bijegom kroz prozor, sa osmog kata, naglavačke?!

Ali onda sam priču sagledala kroz društveno mjerilo izjednačavanja ljubavi sa posjedovanjem, jer, zapravo, ona/on uopće ne treba biti monstruozna zvijer/ka, zar ne? Dovoljno je da osoba, u okolini koja određeno iščašeno ponašanje drži vrijednosnom normalom, samo dosljedno i poslušno igra svoju ulogu Pravog Muškarca (muškarčine) ili Prave Žene (mučenice), bez imalo impulsa ili nadahnuća da ikada iziđe na onaj klizački led ili plesni podij.

Sretan Dan žena!

- 12:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>